Prema Netflixu, serija "Squid Game" (Igra lignji) je službeno dosegla 111 milijuna obožavatelja", što je čini njihovom najvećom lansiranom serijom ikada. Južnokorejska serija fokusira se na stotine igrača bez novca koji prihvaćaju čudan poziv da se natječu u dječjim igrama. Nakon poziva, sijedi nasilna igra preživljavanja koja ubija svakoga tko izgubi na groteskni način, piše Aleteia.
Popularna serija na Netflixu ima oznaku koja signalizira da nije namijenjena osobama mlađim od 17 godina. Međutim, popularnost je dosegla djecu srednje dobi pa i one mlađe.
Ono što zabrinjava je to što škole izdaju izjave kako bi upozorile roditelje da svoju djecu drže dalje od predstave, jer djeca počinju glumiti igre iz predstave u školi.
Na primjer, prema CNET -u, “jedna škola u Belgiji izvještava da djeca oponašaju predstavu na igralištu i tuku one koji izgube u igrama.” Iako u igri Squid mogu postojati pozitivne teme poput borbe protiv klasnih razlika, djeca ili drugi ugroženi pojedinci te teme neće prepoznati. Umjesto toga, nasilje će biti u fokusu i može imati opasan utjecaj.
Opasnosti od nasilja u medijima
Na opasnost od pretjeranog nasilja u medijima upozorio je sveti Ivan Pavao II 1995. godine u poruci za Svjetski dan komunikacija .
Kao što se događa sa svim medijima društvene komunikacije, kinematografija, osim što ima moć i veliku zaslugu pridonijeti kulturnom i ljudskom rastu pojedinca, može ugnjetavati slobodu – osobito najslabijih – kad iskrivljuje istinu i kada se predstavlja kao zrcalo negativnih tipova ponašanja, koristeći scene nasilja i seksa uvredljive za ljudsko dostojanstvo i “nastojeći pobuditi nasilne emocije kako bi potaknule pozornost” gledatelja.
Rekao je da se ovaj prikaz nasilja “ne može definirati kao slobodno umjetničko izražavanje”.
Papinsko vijeće za društvene komunikacije objavilo je 1989. dokument koji se također bavi ovom problematikom, u kojem se detaljno opisuju duhovni učinci nasilja na djecu.
Squid Game nas podsjeća da nije duhovno zdravo okruživati se nasilnim slikama. Možda mislimo da smo imuni, ali što više zasićujemo svoju dušu nasiljem, veća je vjerojatnost da ćemo na to djelovati.
Česta izloženost nasilju u medijima može zbuniti djecu koja možda neće moći lako razlikovati fantaziju od stvarnosti. U kasnijoj fazi, nasilje u medijima može uvjetovati mlade osobe, da to smatraju normalnim i prihvatljivim ponašanjem, prikladnim za oponašanje. U dokumentu se također napominje da nitko nije siguran od takvih prikaza, te da riskiraju daljnju degradaciju društva.
Iako se nitko ne može smatrati imunim na koruptivne učinke … nasilja ili sigurnim od ozljeda od strane onih koji djeluju pod njihovim utjecajem, mladi i nezreli su posebno ranjivi i najvjerojatnije će biti žrtve…sadističkog nasilja…korodirati ljudske odnose, iskorištavaju pojedince – osobito žene i mlade ljude, potkopavaju brak i obiteljski život, potiču antisocijalno ponašanje i slabe moralna vlakna samog društva.
Igra lignje je podsjetnik za sve nas da nije duhovno zdravo okružiti se nasilnim slikama. Možda mislimo da smo imuni, ali što više zasitimo svoju dušu nasiljem, vjerojatnije je da ćemo djelovati na njega.
