Nekidan sam sreo ginekologa koji mi kaže kako je zajedno kirurgom tri sata operirao ženu u čijoj je maternici bila plastika u obliku zmije, omotana žicom, koja se zove spirala. Izvadili su joj iz trubuha litru i pol gnoja. Od silnih priraslica nisu znali što je crijevo a što mokraćni mjehur. Nakon operacije, kirurg mu je rekao: "Ugradnja spirale je zločin!"
Ovo je samo jedan od brojnih slučajeva o kojima su mi govorili ginekolozi u raznim gradovima. Mnoge takove žene u teškom stanju dovoze i na kirurgiju, jer se nekada u prvom trenutku, dok se na operaciji ne otvori trbuh, i ne zna o čemu se zapravo radi.
A kada se uništi maternice nekom narodu, onda se uništi i njegov opstanak. Ženino tijelo bi trebalo biti Hram Duha Svetoga, svetište koje čuva i njeguje život djeteta kada je ono najmanje i najnježnije! Ali, kod žena koje su se dale zavesti spiralama, antibaby pilulama i raznim drugim sredstvima protiv rađanja, njihovo tijelo postaje mjesto provođenja genocida i genosuicida, smetište kemijske industrije, mrtvačnica i grob malenog dječaka ili djevojčice.
Rani, beta HCG testovi na trudnoću su pokazali da uz svaku vrstu spirale, žena koja živi seksualnim životom, ostane trudna godišnje prosječno nekoliko puta, a često do ovulacije i začeća dođe i uz svaku vrstu antibaby pilula i raznih drugih hormona koje industrija smrti upotrebljava u ratu protiv djece.
Međutim, zbog spirala, pilula i raznih drugih sredstava, maternica postane neprijateljski raspoložena za prihvaćanje djeteta, pa ono najčešće umire u prvim danima nakon začeća. Izostanak menstruacije se niti ne dogodi. Žena doživi neko krvarenje misleći da se radi o normalnoj menstruaciji, a zapravo je ona bila trudna.
Moralo bi se još više i još češće govoriti i protiv antibaby pilula i protiv svih ostalih abortivnih sredstava, kao i protiv kontracepcije, sterilizacije i umjetnih oplodnji. Osim što se radi o teškim grijesima, čak i oni koji kažu da u Boga ne vjeruju ne mogu ignorirati ozbiljne zdravstvene i šire društvene štetne posljedice.
Oni koji su reklamirali prezervativ zapravo su na taj način davali podršku bludnim grijesima a oni i jesu najčešći uzrok zaražavanja. To onda doprinosi još većem širenju AIDS–a.
U Dokumentu Papinskog vijeća za obitelj iz 1995. godine između ostalog piše:
"U tom kontekstu roditelji trebaju također odbiti promicanje takozvanoga 'safe sex–a' (sigurnoga seksa) ili 'safer sex–a' (sigurnijega seksa), opasne i nećudoredne politike, utemeljene na varljivoj teoriji da prezervativ može pružiti odgovarajuću zaštitu protiv SIDA–e (AIDS–a). Roditelji trebaju inzistrati na uzdržljivosti izvan braka i na vjernosti u braku kao jedinom pravom i sigurnom odgoju za zaštitu od takve zaraze."
Preko prezervativa se ipak prenosi i mnoštvo drugih bolesti, kao što su npr. humani papiloma virus koji izaziva rak maternice, Chlamidia Trachomatis, sifilis, herpes genitalis itd. Međutim, kada bi netko u budućnosti i otkrivo "prezervativ" koji štiti od svih bolesti, on ipak ne bi štitio od grijeha. A upravo je grijeh najveći problem.
Sjedinjene Američke Države su prije par godina donijele posebni državni zakon za provođenje edukacije po školama u kojima se ne potiče na kontracepcijska niti abortivna sredstva nega se govori o štetnosti predbračnih i izvanbračnih odnosa. Radi se o tzv. "Abstinence–only education", što znači edukacija samo o suzdržljivosti.
Iran je postigao udvostručenje broja svojih stanovnika samo u 18 godina, u periodu od 1979. – 1997. godine.
A kako je to kod nas? Treba već jednom otvoreno priznati da je narod u velikoj mjeri postao žrtvom pogrešnog, višegodišnjeg ponašanja mnogih ljudi koji su radili u medicini, farmaciji, javnim glasilima, školskom sistemu, državnoj vlasti i politici a bili su i sami odgajani na krivi način.
Pitam se kada će se već jednom odgovorni osvijestiti i pokajati se za zlo koje su prelijevali u srca tolikih ljudi. Umjesto podrške grijehu, narod treba poticati na izgradnju velikodušnih stavova prema djeci i roditeljstvu, ohrabrivati na poštivanje predbračne čistoće, ženidbe i bračne vjernosti.
Matematička je činjenica da prosječni broj od dvoje djece po bračnom paru znači da će svaka takova obitelj i svaki takav narod nestati s lica zemlje. Jedan je od tih dvoje možda neplodan, ili umre kao dijete ili ne ulazi u brak. Treba uvjeriti i najveće siromahe da je svako novo dijete Božji dar i da ono znači dobitak, a ne gubitak.
Trebalo bi pročitati enciklike Sv. Oca Pape Pia XI "Casti Conubii" i Sv. Oca Pape Pavla VI "Humanae Vitae", dokument Zbora za nauk vjere "Donum Vitae – Dar života", pa bi se još bolje shvatilo kako su smrtni grijesi ne samo pobačaj, nego i kontracepcija, sterilizacija i umjetna oplodnja poput inseminacije i u epruveti.
U slučaju ozbiljnih i opravdanih razloga, prihvaća se suzdržanost u plodne dane žene, koje se otkriva uz pomoć prirodnih metoda kao što su Billingsova i simpto-termička. Međutim, seksualni život se ne smije provoditi prije niti izvan braka kojega blagoslovi dragi Bog i koji je nerazrješiv do smrti jednoga od supružnika.
Očito da nam je i te kako potrebna moralna obnova koja podrazumijeva prekid s grijesima, pa će i natalitet biti bolji, brakovi ljepši, a narod zdraviji i sretniji.
