Oni odgovoriše: »Da si Ivan Krstitelj, drugi: da si Ilija, treći opet: da neki od drevnih proroka usta.« A on će im: »A vi, što vi kažete, tko sam ja?« Petar prihvati i reče: »Krist – Pomazanik Božji!« A on im zaprijeti da toga nikomu ne kazuju. Reče: »Treba da Sin Čovječji mnogo pretrpi, da ga starješine, glavari svećenički i pismoznanci odbace, da bude ubijen i treći dan da uskrsne.« A govoraše svima: »Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti.«
Lk 9, 18 – 24
U evanđelju koje Crkva pred nas stavlja ovaj tjedan nalazi se odlomak u kojemu Petar priznaje Isusovo božanstvo. Evanđelje započinje Isusovim pitanjem za koga ga svijet drži. Tu od učenika dobiva odgovor koji nije toliko važan. Radi se o naklapanjima koja su ljudi o Isusu govorili. Tada dolazi središnji dio evanđeoskog odlomka. Isusovo pitanje: “Što vi kažete tko sam ja?“ Ovo pitanje i dan danas odzvanja i svaki kršćanin bi se trebao pitati tko je za njega Isus. Petar, u skladu sa svojom naravi, odgovara brzo i jednostavno. Jasno je da je Petar odgovorio istinito. Znamo i da bismo mi trebali jednako tako odgovoriti na to pitanje. Ipak valja se pitati što stoji iza priznanja Isusa spasiteljem. Je li Isus u našem životu daleki Bog o kojemu samo to znamo ili je Isus zaista suputnik u našem životu? Je li Isus onaj kojega samo zazivamo jer smo tako naučili ili s Isusom zaista nosimo svaki teret? Na kraju treba pitati vjerujemo li zaista u to da je Isus ljubav, prijatelj, pratitelj, onaj koji nas nosi, da je on Mesija, sudjeluje li Isus svakodnevno u našem životu i našim djelima, vjerujemo li u njegovu prisutnost, ili smo samo naučili što trebamo reći o njemu od ljudi poput Petra? Što mi kažemo, tko je Isus?
Isus Petru odgovara kako Petar ima poseban dar, jer taj mu je dar dao sam Otac nebeski. I taj dar nije dobio svatko. I vjera je u životu čovjeka sigurno velik dar. Doživljavati Isusa kao pozitivan odgovor na sva ova pitanja sigurno je dar. Kad se stvari ovako izlože, netko će možda reći kako bi volio vjerovati, a nema taj dar. Netko će zbog toga odustati od vjere. Netko će odlučiti promijeniti se kada počne vjerovati. Bog ipak nije takav da bi nasumično nekima dao, a nekima ne. Isus u drugom djelu evanđelja govori kako je vjera, osim što je dar itekako i odabir. Čovjek već željom da vjeruje pokazuje svoju vjeru, a svojim mijenjanjem on je i stječe. U potrazi za Isusom svatko ga pronađe. Još je Pascal odgovorio da oni koji se ne mijenjaju pod izlikom da nemaju dar vjere rade krivo, jer ako se promjeni, čovjek itekako može pronaći Isusa i pronaći vjeru. Bog je svakome bez izuzetka dao savjest. Svaki čovjek može pronaći Isusa u sebi i u svojim bližnjima.
Htio bih ovo zaključiti poticajem svima onima koji žele Isusa još bliže sebi. Nemojmo čekati da vjera dođe k nama, pođimo i sami prema vjeri. Prihvatimo Isusa u naš život – prihvatimo ga preko ljubavi prema drugima, preko borbe s vlastitim manama, preko sjedinjavanja s njim u hostiji. Kad nas jednoga dana pita: „Ti, a što ti kažeš, tko sam ja?“ Da mu spremno odgovorimo: „Sve!“
