Često se „ljubav prema sebi“ povezuje s ohološću, što može biti slučaj. Ali ponekad mi se čini da je nama ženama teško voljeti sebe kao kćeri našeg svemoćnog Tate – koji nas je stvorio baš onako kako je On to htio i zamislio – jer se ne sviđamo same sebi: uvijek postoji nešto što bismo promjenile, što nam smeta na nama, što je višak ili manjak. To je iskrivljena slika koju nam nameće Zli i u isto vrijeme iskrivljuje našu sliku o našem Tati. On želi da same sebe volimo kao Njegove ljubljene kćeri, da prihvaćamo same sebe sa svim našim manama i imamo uistinu dobru sliku o sebi (naravno, svjesne svojih grijeha i pogrešaka, jer nitko nije savršen i svi griješimo). Generalno gledano, ako imamo bolju i ljepšu sliku o sebi, to određuje i naš bolji odnos prema drugima. Ako se osjećaš nevrijedna ljubavi, kako ćeš moći voljeti bližnjega svoga? S takvim stavom je teško primiti bilo kakvu ljubav bližnjega, ali i ljubav Božju.
Takva iskrivljena slika potječe iz naših dubokih rana. Ako su djevojčici njezini roditelji govorili kao malenoj da je nesposobna, glupa, da ne može ništa napraviti sama i slično, ranili su njeno malo srce. Roditelji često govore: „Kako ona može dobiti pet, a ti ne“, „Osramotila si me“, „Razočarala si me“, „Spora si, zar ne možeš malo ubrzati“ – sve su to riječi koje ranjavaju malu dušu i ona se zaista počne osjećati nevrijednom ljubavi, nesposobnom i nedostojnom. Roditelji žele disciplinu pa stoga rade takve greške, a nisu ni svjesni da potpunu disciplinu mogu uvesti jedino ljubavlju, a ne ljutnjom i mržnjom. S godinama shvatimo koliko možemo učiniti za sebe i druge, ali rane i dalje ostaju ako ne dopustimo da ih Isus zacijeli svojom ljubavlju; i bez obzira na svoje sposobnosti i mogućnosti, i dalje imamo osjećaj da nam nešto fali i imamo iskrivljenu sliku o nama samima.
Žena neće imati lijepo mišljenje o sebi ako se cijelo vrijeme uspoređuje s izgledom ostalih žena koje ju okružuju ili koje se nalaze na naslovnicama časopisa, ili ako dečko/zaručnik/muž njezino kuhanje uspoređuje s kuhanjem svoje majke. Ako joj njena okolina pristupa s ljubavlju, sklonija je imati ljepšu sliku o sebi. Imati dobru sliku o sebi važno je da bi mogla vidjeti samo dobro u drugim ljudima – baš kako te Bog uči. Ljubav koju daješ drugima uvelike ovisi o ljubavi koju imaš prema sebi samoj i onome što misliš o sebi.
Ako si nezadovoljna samom sobom, često se može javljati ljubomora i stavovi poput: „Sama sam i to mi se ne sviđa i neću biti sretna dok se ne udam“ ili „Tražim posao, a moja bliska prijateljica već ima posao i zna na kojem radnom mjestu Bog nju želi“. Čim prijateljica govori s entuzijazmom o svojoj budućnosti, naravno da će žensko srce osjetiti zrno ljubomore – kojem ne smiješ dopustiti da te obuzme, a takve smo da možemo bez problema odglumiti da smo sretne. Žensko srce može nas prevariti i slagati, što može uzrokovati da zanemarimo ono što uistinu osjećamo, jer se prividno radujemo, a zapravo osjećamo suprotno od toga. Takve situacije trebaju nas naučiti lekciju da tražimo od naših bližnjih oprost jer smo bile ljubomorne na njih, a jedino ćemo tako moći nadići ljubomoru u toj situaciji i sljedeći puta ljubomora će biti manja (a priznanje lakše) te će naše misli biti usmjerenije na bitne stvari. Na taj način olakšat ćemo si put prema zadovoljstvu sobom i svojom situacijom jer nas tamo Tata želi i voli jednako sve svoje kćeri, bez obzira imaju li one dečka/muža/posao za koje mi same mislimo da zaslužujemo. Zašto je ljubomora tako loša? Ona izjeda, zarobljava nas i stavlja nam u glavu prisilne misli koje uopće nisu istinite i nisu prava slika situacije u kojoj se nalazimo. Budi zadovoljna samom sobom, jer ćeš jedino tako moći primiti i dati ljubav, kako Božju, tako i ljubav bližnjega. Tatinu ljubav ne trebaš kupovati, ti ju zaslužuješ čim te utkao u krilo majčino, samo trebaš shvatiti da te On ljubi, voli i želi baš takvu kakva jesi – divna i predivna žena. Zato dopusti Bogu da bude Tata. Nikada ne zaboravi svoj izvorni identitet, da si Njegova kćerkica, jer ti se onda neće događati da dozvoliš svojim površinskim osjećajima da određuju hoćeš li biti zadovoljna ili razočarana svojim životom. Zavoli ovaj trenutak, prepusti se Njegovoj ljubavi i budi zadovoljna onime što imaš i što jesi – žena. Ne žuri nikamo (pogotovo u svojim mislima i svojom maštom) jer Mu tada ne dopuštaš da uđe u najdublje dijelove tvoga srca.
Draga sestro, prihvati ono što ne možeš promijeniti. Umjesto da se opterećuješ što „život nije fer“, izaberi biti sretna, pozitivna i svjesna svoje vrijednosti jer si Tatina priceza, a onda ćeš moći ljubiti druge kao samu sebe.
