Onaj koji vam je ikada izrekao prethodne rečenice uopće ne zna što je ljubav i nikad ju nije osjetio, onaj koji vam je to rekao ne poznaje ni Boga, ni vjeru, ni pojam ljubavi.
Vjeruj te mi nije.
Zar se može voljeti nekoga manje nego jučer? Zar ti netko može ''dosaditi'', a poslan ti je od Boga, da s njime budeš sustvaratelj novoga života i dragocjen odgoj za nove generacije?
Kao što poslanica Korinaćanima kaže-''bez ljubavi ja ništa sam''. Upravo tako. Bez ljubavi smo u potpunom hendikepu duše.
Ali, kako voljeti danas više nego jučer?
Dok sam bila mlađa možda sam i vjerovala teorijama ljubavi koja ima rok trajanja, posebno ljubavi muža i žene, sada, sada razmišljam potpuno drugačije, iako nisam ''in''.
Vjerujem u ljubav ,Božju ljubav, koja nam se dariva kroz supruga i suprugu, vjerujem da se svaki trenutak može voljeti više nego jučer, ako je ta ljubav utemeljena na Bogu i pravim vrijednostima, vjerujem da nema roka trajanja kada se zaljubim u osobu –karakter, a ne njegovo auto, kuću, novac, diplomu, vjerujem da postoje brakovi puni sklada, uz zajedničko nošenje Križeva, vjerujem da postoje brakovi u kojima suprug i supruga zajedno mole, vjerujem da postoje brakovi u kojem supruga i suprug zajedno razgovaraju o pravim vrijednostima i zajedničkim planovima, vjerujem u ljubav u kojoj nema ''tlačenja'', ''mame i tate '' kao glavnog upravljača, vjerujem u ljubav u kojoj otvaraš čitavu svoju dušu, bilo da si sretan ili tužan, vjerujem u ljubav u kojoj kiša pada i sunce grije, vjerujem u ljubav u kojoj se oprašta bezuvjetno i bez kraja, vjerujem u ljubav u kojoj se zaljubljuješ, al do usiju, u mane onoga drugoga, jer znaš da je on/ona upravo onakav kakav /kakva treba biti, vjeruješ da je tu s razlogom u pravo vrijeme i na pravi način, vjerujem u ljubav koja odgaja i u kojoj postaješ bolja i plemenitija osoba, vjerujem u ljubav koja miriše na iskrenost i otvorenost, vjerujem u ljubav koja se ''ne proslavlja ''na Zemlji nego je blagoslovljena od Neba, vjerujem u ljubav kojoj nije potrebna promidžba i scene pune kamuflaže, vjerujem u ljubav ''onu starinsku'',iskonsku, ljubav i vjeru naših pradjedova, vjerujem u ljubav punu ljubavi, vjerujem da te mogu voljeti danas više nego jučer, vjerujem u plod te ljubavi darovan od Boga, baš u pravo vrijeme, vjerujem u krunu braka, krunu zajedništva-djecu, koja će rasti u radosnom ozračju.
I nikada neću prestati vjerovati. A znate zašto? Zato jer sam takvom ljubavlju blagoslovljena, a bez ustrajnosti sve može nestati.
Možda se pitate kako? Lako!!! ODLUKA! Odluka za darivati sebe neiscrpno i kada boli, stavljati svoga supruga /suprugu ispred sebe, praštati kao što molimo u očenašu –''oprosti nam duge naše, kako i mi opraštamo dužnicima našim''.
Znam, i ja sam često u životu tražila ''recepte'', ali, jedini RECEPET je vjera popraćena intenzivnom molitvom i Sv .Sakramentima,te razgovor i tada ništa nije nemoguće.
Kada nisam osjećala ljubav koja voli danas vise nego jučer, molila sam za to, i vjerovala u onu-'' tko kuca i otvorit će mu se''.
Pa kao da naš predivni Bog odbija išta što se iz srca zaželjelo, za dobrobit čovječanstva?
Ne dopustite da vas onaj vuk sa lijeve strane uvjeri da takva ljubav ne postoji. Ne hranite ga, ne vjerujte mu, ma ako treba i uši začepite, laže vam.
Samo je nebo granica ljubavi koja je darovana od Gospodina, samo je naša predaja obeshrabrenje da je Bogu nešto nemoguće, samo naše slušanje ljudskoga i prolaznoga je mač koji ubija, dajući kratkoročno zadovoljstvo.
Prazna ljubav, ljubav bez duše je samo za kukavice, one koji ne žele Bogu reći da, pravoj ljubavi DOBAR TI DAN'', samo iskreno predanje može ispisati zlatnim slovima na vratima vašega srca i vašega doma- ''VOLIM TE DANAS,VIŠE NEGO JUČER!
