Prvi i osnovni pokretač čitavoga života je LJUBAV, ljubav koja je strpljiva, ljubav koja sve podnosi, ljubav koja nikada ne prestaje. Ako ljubimo i volimo sebe, onako kako Isus želi da se volimo, poniznom ljubavlju, koja nam daje radost, kako bismo koracali u svaki novi dan, onda ljubimo i volimo onoga drugoga do sebe, osjećamo njegove potrebe, želje, boli i razočaranja. Kada prihvatimo sebe sa svim vrlinama i manama onda prihvaćamo takvoga i onoga drugoga do sebe, bez osuđivanja, kojemu smo najčešće skloni. Ali, hodati za Isusom i nije samo osjetiti radost već osjetiti i bol, nije samo smijati se nego i plakati, nije samo uspinjati se nego i padati, nije samo gledati u vrline nego gledati i u mane, nije samo staza posuta ružama nego i staza posuta trnjem.
Tada, kada to shvatimo i tako započnemo živjeti, osjetit ćemo onaj djelić Raja u svojim grudima. Kada u sebi otkrivamo ono trulo i zrelo ,postojanje dobiva svoj smisao. Upravo takve situacije nas čine zrelijima i snažnijima u vjeri. Znam, svaki moj pad bio je korak bliže Isusu!
Dok sam bila mlađa, mislila sam da je život s Bogom savršenstvo ,u smislu - biti ću samo sretna, a sada vidim da je život s Bogom savršenstvo zbog toga što sam svjesna da smo samim postojanjem nesavršeni.
Dobre strane dobivaju na snazi kada smo ih svjesni, kada ih gajimo, ali kada ostajemo ponizni, jer znamo da je to dar od Boga i rad za Boga, a loše strane snažnom voljom, predavajući Gospodinu, nastojimo popraviti. Milost je kada to naučimo.
Povijesna činjenica je da trpljenje dovodi do Isusa, a tako često se bojimo trpljenja.
Trpljenje je i prihvatiti sebe nesavršenoga, odvajajući kukolj od pšenice, radeći na sebi, jer često nije onako kako smo željeli, već onako kako je to On želio, upravo zato jer je najbolje za nas.
Ako cijelo vrijeme pokušavamo svojim snagama napraviti drugačiju osobu, bolju, od sebe samoga, padamo, jer je učinjeno bez Boga, bez prave vizije. Apsolutno ništa ne možemo bez Njega.
Kada sve ovo shvatimo, osjetimo u srcu, tek onda možemo tako i živjeti.
Možda se pitamo kako prihvatiti samoga sebe? Kako prihvatiti osobu do sebe koja mi je antipatična, iako ne bi želio da mi je antipatična. E čovječe, ni to ne možeš sam. Dovoljno si slab da uspiješ. Potrebna ti je molitva, snažan vapaj Bogu jer je samo On sigurni i nerazorivi oslonac. Nije istina da ne treba moliti nego činiti dobra djela, potrebno je i jedno i drugo. Ne idu jedno bez drugoga, jer molitva potiče mene i tebe da činimo dobro, čisti nam srce da čistije i jasnije vidimo drugu osobu do sebe.
Poznati glumac Jima Caviezel, koji je glumio Isusa u filmu Pasja, u svome svjedočenju govori: ''Novi naraštaji, odbacite zlo, niste stvoreni da se prilagodite, nego da istupite'' i uistinu je tako. Ne trebamo nastavljati putovima koji su poplavljeni krvlju, nego svojim hodom ostavljati blagoslove novim generacijama, ali, kao što reče on- ''Zanimljivo je kako svi žele Uskrsnuće, a nitko ne želi patnju''.
Poanta čitavoga života je hodati, ustajati i padati, to je ono čime se trebamo voditi jer u protivnom vjera onda nije vjera a mi ostajemo na mjestu i ništa ne učimo. A sada, uzmite cvijet u svoje ruke, skinite mu latice, je li isti kao što je bio? Ne, tako ni mi dok Bog radi na nama, dopustimo da nas kleše najveću umjetnik svih vremena!
