Slično kao što sada izgledaju zaručnici sretno i zaljubljeno pred svoje vjenčanje, tako su izgledali i oni koji su se već ranije ženili. Zamislimo međutim kolike su se nepotrebne tragedije s nekima od njih dogodile i kako su propali upravo zato što nisu živjeli po Božjem redu i Božjem zakonu.
Katolička Crkva bi iznevjerila ovaj narod ako bi u vezi bitnih tema ostala nijema, ako se ne bi potrudila navijestiti puninu istinu kroz redovni pastoralni rad, uključujući daljnju, bližu i neposrednu pripravu za brak, te rad sa supružnicima. Tako će se ispravljati posljedice dosadašnjih različitih štetnih utjecaja i pomagati ljudi da ih se klone i ubuduće.
Promislimo npr. što se je dogodilo od onih bivših "sretnih i zaljubljenih" parova koji su postali ubojice vlastite djece. Što se može očekivati od čovjeka koji ubija dijete? Koliko će mu ostati poštovanja i emocija prema supružniku, prema već rođenoj djeci, kako će se odnositi prema ostalim ljudima ...
Jedan broj supružnika trajno su se ili privremeno obesplodili kontracepcijom i sterilizacijom i tako zakopali talente koje im je Bog dao da budu roditelji djece koju je On planirao stvoriti u suradnji s njima. Umjesto da budu ljubav, njihovi seksualni odnosi postali su uz kontracepciju i sterilizaciju grijesi! A grijeh znači propast duše. Što je u čovjeku ostalo ako mu je duša propala? Posljedice osjećaju i oni s kojima ovakovi parovi žive. Koliki su pak propali zbog grijeha umjetne oplodnje, droge, provođenjem psihičkog traumatizma, zbog neumjerenosti u jelu i pilu, zbog lošeg odnosa prema ostarjelim i nemoćnim članovima obitelji, zbog predbračnog i izvanbračnog seksualnog života i td.
Koliko bi ljepše izgledala lica ljudi koje susrećemo na ulici, na radnom mjestu ili susjedstvu, da mnogi od njih nisu ranjeni ovim i raznim drugim grijesima!
Nažalost, neki zaručnici još uvijek u sebi nemaju živu vjeru u Boga. Vjeru si zamišljaju kao neki običaj, kao neki “folklor”, ostavljen za dio dana, dio tjedna, dio godine, a možda tek za dio svoga života - za starost, ako ju uopće dožive. Boga su si ostavili tek za neku “rezervu”, ako se nekada razbole, ako se nekada dogodi fizička ili psihička trauma ili materijalna tragedija. Međutim, mi po katoličoj vjeri moramo živjeti doslovno svaki trenutak svoga života.
Dok se neke zaručnike promatra kako pažljivo slušaju predavanja na tečajevima priprave za brak u crkvi, kako izgledaju dok ulaze u crkvu na vjenčanje, čovjek bi pomislio da su zaista pobožni i da su se zaista svi opredjelili za Isusa Krista. Međutim, već dok izlaze iz crkve nakon vjenčanja, neki od njih se bave raznim praznovjerjima, dogovorili su si već unaprijed poganske običaje, naručili su bezobrazne, bestidne svirce, složili su se s pjesmama na svadbi koje su besramne i na razne druge načine, po svome sadržaju, protukršćanske. Ponegdje se već događa da ovaj novi bračni par izvodi pred svatovima i pred kamerama grozne prostote. Odmah postaje jasno kolika je to pustoš u njihovoj duši, kako su duboko propali još i prije svoga vjenčanja, kako ne poštuju sebe i svoje dostojanstvo, kako ne poštuju zapravo niti samu katoličku vjeru u kojoj su kršteni. Ranije su se možda ta djevojka i taj mladić molili Bogu da im podari osobu za sretan brak, a sada, na početku svoga braka, od Boga se okreću i misle da će biti dovoljno životariti poganski, poput brojnih svojih susjeda i prijatelja, uzdajući se samo u sebe, u svoje jadno, ranjivo i krhko tijelo, u neku društvenu i poslovnu karijeru ili u materijalna bogatstva.
Opasnost za ove supružnike postaje još očitijom, kada shvatimo da su oni već okruženi brojnim pojedincima, pa i institucijama što su se s njima bavili, a planiraju se i dalje baviti na taj način da upropaste njihovu ljubav, zdravlje, plodnost, brak, pa i ono vjere što još uvijek imaju u duši. Kolikom zlu su već bili izloženi ili će tek biti izloženi od strane svojih vršnaka, nekada čak i od članova vlastite obitelji, od lošeg mentaliteta sredine, brojnih školskih udžbenika i programa, od tolikih osoba iz “medicine” i “farmacije”, od lošeg državnog zakonodavstva, časopisa, glazbe, filmova, interneta, radija, televizije itd.!
Nije dakle dovoljno pouzdavati se samo u trenutno fizičko zdravlje, ljepotu, zaljubljenost i ekonomsku sigurnost. Potrebno je još i mnogo više da bi se spasilo dušu, izbjeglo nepotrebne bolesti i probleme, svladalo sva iskušenja koja dolaze u životu, sačuvalo zaručničku, a poslije i bračnu ljubav čistom, neokaljanom, onakovom kakovu želi dragi Bog koji nas je stvorio, a koji je i predvidio ljubav i sveti Sakrament ženidbe.
Svaki grijeh narušava našu vezu s Bogom, a uz štetne posljedice na duši, ostavlja još i brojne druge, čak i materijalne naravi. Možemo otvoreno reći da je uzrok mnogim bolestima grijeh. Tako nepotrebno trpi i brak te u širem smislu obitelj i zajednica.
Međutim, život u milosti posvetnoj omogućuje nam blisku komunikaciju i suradnju s dragim Bogom, a to nam olakšava sve životne teškoće, čuva nas od brojnih problema, pa i od raznih bolesti.
Budimo sretni i Bogu zahvalni što smo katolici. Samo Katolička Crkva je sačuvala puninu istine. Ona nas uči vjeri, objašnjava nam kako treba živjeti, pruža nam Svete Sakramente, uči i potiče nas moliti se Bogu, a trudi se i na brojne druge načine pomagati u rješavanju konkretnih teškoća koje se ljudima dogode.
A ako nas nekada razočaraju i ljudi, trebamo znati da nas dragi Bog ipak neće nikada razočarati. Kod Njega ćemo pronalaziti snagu i puteve za rješavanje problema koje nismo u stanju riješiti vlastitim sposobnostima. Sjetimo se da je Isus učinio svoje prvo javno čudo upravo onda kada je htio pomoći mladom bračnom paru u Kani Galilejskoj, koji se našao u nevolji. Tako je spreman pomagati i danas onim zaručnicima i supružnicima koji mu se obraćaju.
