S pravom su hrvatski pojedinci, mediji i institucije „kmečali“ što se na kraju nogomete sezone od strane nogometnoga Sarajeva sve učinilo da se uspjesi nogometnih klubova Zrinjskoga, Širokoga Brijega i Goška iz Gabele umanje, obezvrijede, oblate.
Sa svih Bošnjačkih strana su dolazili prigovori o namještanju utakmica, sudačkim previdima i navijačkim vulgarizmima. S potpunim pravom smo se čudili što se Hrvatu, igraču Željezničara Ivanu Lendriću, od strane navijača tog kluba (Bošnjaka) psuje „majka ustaška“. S pravom se hrvatske strane reagiralo na povike protiv Herceg Bosne i izrugivanje obilježja Hrvata u BiH na drugim stadionima. S pravom se digao glas na drakonsku kaznu NK Širokome Brijegu. Sve je to bilo s pravom. Jer su se Hrvati osjetili prozvani, povrijeđeni, provocirani, ojađeni. No, čini mi se da bi trebalo „kmečati“ i onda kad netko s „naše“ strane viče „gazi balije“! Još više bi trebali „kmečati“ kad vidimo da nam se u vlastitome dvorištu, pred kamerama, pred prepunom dvoranom, pred izabranom vlašću, vrši sportska pristranost.
Priznajmo istinu da u finalnoj utakmici rukometnoga kupa između dva hrvatska kluba Zrinjskoga i Izviđača nije bilo sve „čisto“. Jednako su mi draga oba kluba jer sam iz Posušja pa ne mogu biti pristran. Takvim postupcima sami sebi pilimo granu na kojoj sjedimo. Drugima s pravom prigovaramo, i često doživimo kako nas Bošnjaci uz pomoć „sa strane“ poraze u sportu ili u politici preglasaju, a onda mi sami radimo takvu stvar. Trebalo bi omesti ispred svoga praga, a onda je moguće očekivati da će kraci naše metle doći i do tuđega smeća. Možda neki misle da se utakmicom u Mostaru trebalo pomoći slabijem takmacu Zrinjskome? Ne. To je medveđa usluga. Ako se htjelo Zrinjskome pomoći, što i treba, onda im treba osigurati bolje uvjete rada, treninga, stručnoga vodstva, boljih igrača, redovita primanja itd. Izviđač, koji je rukometno daleko snažnija momčad, doživio je, to se gotovo svi komentatori slažu, sportsku nepravdu na hrvatski način. Tko će kome, ako ne svoj svome!
Ta licemjerna predstava odvijala se pred očima onih, koji kažu, da se bore za jednakopravnost Hrvata u BiH, a ne bore se, što je očito, ni za jednakopravnost Hrvata među Hrvatima. Isus bi rekao da drugima tovare teška bremena, a sami ne bi ni prstom makli. Davno je Bruno Bušić pisao da ćemo tek vidjeti što je krađa kad „Hrvati“ uzmu vlast. Krivo mi je da je u nekim slučajevima i kod nekih ljudi ova Bušićeva teza istinita. Dragi „dežurni“ Hrvati, nemojte biti kratkovidni i licemjerni. Ovakvim postupcima, neki od vas, rušite ideju o našem entitetu i identitetu. Jer što će nam hrvatski entitet ako će biti poligon prijevare čak i na sportskome terenu, a da ne spominjemo druga područja?
Bacamo na druge drvlje i kamenje, a sami sebe posipamo vlastitim smradom koji zaudara i vrišti kao vapijući grijeh. Sudac može pogriješiti. Može imati loš dan. No, organizirani plan oko provedbe nepravde je stanje bolesti – to je, kako upozorava Crkva, grijeh struktura. U ovoj priči je najmanje bitno jesu li ljubušaci ili mostarci osvojili kup. U ovoj priči je bitno shvatiti da ne možemo koristiti iste one alate zbog kojih drugima prigovaramo. Nepravedno osporavani Marko Perković Thomson bi zapjevao: „Ne varaj me s golubom u rukama, sloboda je rođena u mukama“. Ovaj tekst neće vjerojatno razumjeti navijačke pristaše bilo jednoga bilo drugoga kluba. Ovo nije stvar emocije, nego istine ma koliko ona boljela. Neka je svima nama Bog koji je bogat milosrđem i spor na srdžbu milostiv.
Fra Mario Knezović/fratar.net
