U Jeremiji 1,5 čitamo da nas je Bog poznavao čak i prije nego što nas je oblikovao u majčinoj utrobi. Psalam 139,13-16 govori o Božjoj aktivnoj ulozi u našem stvaranju i oblikovanju u utrobi. Izlazak 21,22-25 propisuje istu kaznu za onoga koji uzrokuje smrt nerođenoga djeteta u majčinoj utrobi koju propisuje za onoga koji počini ubojstvo. To jasno pokazuje da Bog smatra da je dijete u majčinoj utrobi ljudsko biće u jednakoj mjeri kao odrasla osoba. Što se kršćanina tiče, pobačaj nije pitanje ženine slobodne volje da bira, nego pitanje života ili smrti ljudskoga bića koje je stvoreno na Božju sliku (Postanak 1,26-27; 9,6).
Prvi argument koji se uvijek iznosi protiv kršćanskoga stava prema pobačaju glasi: »Što je sa slučajevima silovanja i/ili incesta?« Koliko god je strašno zatrudnjeti tijekom silovanja i/ili incesta, zar je ubojstvo nerođenog djeteta pravo rješenje? Dvije pogreške ne mogu činiti ono što je ispravno. Dijete koje je začeto kao posljedica silovanja i/ili incesta može se dati na usvajanje nekoj brižnoj obitelji koja ne može imati vlastite djece – ili ga može dgajati njegova majka. Mora biti jasno da ne smijemo kazniti dijete za zlodjela njegova oca.
Drugi argument koji se obično iznosi protiv kršćanskoga stava prema pobačaju glasi: »Što ako je majčin život u opasnosti?« Iskreno rečeno, ovo je najteže pitanje u pogledu pobačaja. Kao prvo, upamtimo da je takva situacija razlogom manje od jedne desetine od jedan posto pobačaja na svijetu danas. Puno više žena obavlja pobačaj zato što ne žele »uništiti svoje tijelo« nego kako bi sačuvali svoj život. Kao drugo, upamtimo da Bog je Bog čudesa. On može sačuvati majčin i djetetov život unatoč svim nepovoljnim medicinskim izgledima koji im prijete. U konačnici, odgovor na ovo pitanje mora biti donesen između muža, žene i Boga. Svaki bračni par koji se suočava s tako iznimno teškom situacijom treba se moliti Gospodinu za mudrost (Jakovljeva 1,5) kako bi saznali što On želi da učine.
94% pobačaja u današnjem svijetu obavlja se iz razloga nevezanih uz to je li majčin život u opasnosti. Veliku većinu slučajeva možemo svrstati pod naslov »Žena i / ili njezin partner ne žele dijete koje su začeli.« To je krajnje zlo. Čak i u težih 6% slučajeva, pobačaj ne bi smio biti prva mogućnost. Život ljudskoga bića u majčinoj utrobi vrijedan je svakoga napora da mu se omogući da se rodi.
Onim ženama koje su pobacile želimo poručiti da za grijeh pobačaja nije ništa teže dobiti oproštenje od bilo kojeg drugog grijeha. Kroz vjeru u Krista oprost se može dobiti za sve i svakakve grijehe (Ivan 3,16; Rimljanima 8,1; Kološanima 1,14). Žena koja je u prošlosti pobacila, muškarac koji je poticao na pobačaj, pa čak i liječnih koji ga je obavio – svi mogu primiti oproštenje po vjeri u Isusa Krista.
