Osuditi ideologiju i neki zao čin ne znači osuditi i jadnog čovjeka koji je porobljen i zaslijepljen tom ideologijom. Osuditi ideologiju znači ljubiti istinu, a čovjeka koji je zaslijepljen mržnjom i ideologijom treba žaliti i za njega moliti, a ne ga suditi. Treba mu pomoći da doživi Ljubav Božju koja liječi sve rane i daruje slobodu i prosvjetljenje Duhom Svetim, Duhom Istine koji raskrinkava laži i obmane raznih ideologija. Pravi kršćani mrze zlo, ali ljube i najvećeg grešnika i navještaju mu živoga Boga koja želi spasiti svakoga i koji je jači od bilo kojeg našeg grijeha. Sveci, koji su snažno zahvaćeni živim Bogom i suobličeni Kristu spremni su dati svoj život i za neprijatelje koji ih muče i ubijaju. U Kristu nalaze snagu, te poput njega mogu moliti "Oprosti im jer ne znaju što čine".
Žao mi je što sad mnogi osuđuju patera Luku Prcelu. Još mi je više žao što on očito nije uspio oprostiti gadosti koje je pretrpio u bivšem ideološkom režimu koji je ljudima oduzimao dostojanstvu, slobodu, govora, djelovanja pa je stoga pater Luka i propovijedao protiv takvog režima. Po tomu pitanju svaka mu čast na hrabrosti, jer mnogi se to nisu usudili, neki su čak bili poput Jude izdajnici koji su izdali Krista i iz straha služili ideološkom režimu i postali njegovi doušnici i suradnici (da bilo je takvih bijednih "pastira").....
Umjesto što sad mnogi, čak i kršćani pljuju po svećeniku pateru Luki, pokazuju da sami nisu pravi kršćani. Da su pravi kršćani molili bi za patera Luku da uspije oprostiti onima koji su mu nanosili veliko zlo i jasno bi razlikovali čin od osobe. Osudili bi ono što je on rekao i pitali bi se zašto je to rekao, a ne odmah osudili i popljuvali osobu. Još mi je više žao svih ljudi posebno kršćana koji idu na svetu pričest, a još uvijek su porobljeni tim ideologijama i veličaju bilo ustaše bilo Tita. Stvarno mi ih je žao što ne razlikuju slobodu koju daruje Krist, od robovanja i veličanja kojekakvih ideoloških vođa. Molimo da ih Bog oslobodi i da dožive tu predivnu slobodu srca koju daruje Krist.
Primjer koji se na pravi način nosio i s fašističkim i s komunističkim okrutnim režimom bio je sadašnji blaženik, a budući svetac katoličke crkve Alojzije Stepinac. Bio je ukorijenjen u Božju ljubav i branio je dostojanstvo svakog čovjeka pa je štitio i srpsko stanovništvo od ustaškog režima čime je imao problema od strane istoga režima. Branio je i slobodu svojih vjernika koji imaju prvo biti pripadnici Katoličke crkve što je zločinac Tito htio podmuklo spriječiti i nagovarao je Stepinca da odcijepi crkvu u Hrvata od Vatikana. Budući da je to odbilo uslijedili su brutalni progoni tog svetog nevinog čovjeka.
Zaključak - onaj tko je uistinu Božji neće odgovarati niti jednom ideološkom zločinačkom režimu, niti jednoj ideologiji koja želi oduzeti čovjeku njegovo dostojanstvo i slobodu govora, djelovanja vjerovanja. Onaj tko je Božji osuđuje i fašizam i komunizam, dok onaj koji još uvijek veliča jedno od to dvoje NIJE JOŠ NI POČEO BITI KRŠĆANINOM i daleko je od slobode duha i života u otvorenosti Duhu Svetomu.
Što se tiče naše predsjednice Kolinde Bogu hvala na njoj i pojačajmo molitvu za nju. :-)
