Ne želim ovdje nikoga siliti da vjeruje u ukazanja, to su kako znamo privatne objave i nitko nije dužan vjerovati i da Crkva prizna, nisu uvjet za spasenje duše. Samo želim iskazati na veličini ljubavi kojom naša Majka Nebeska nam želi iskazati sa svojom prisutnošću ovolike godine, nemojmo omalovažavati njezine poruke nego prihvatimo ih sa srcem i našim životom.
Danas jedna od škakljivijih tema unutar Crkve jest međugorski fenomen. Davne 1981. godine 6. djece: Vicka, Mirjana, Marija, Ivanka, Jakov i Ivan svjedoče da na mjestu zvano Podbrdo danas zvano i mjesto ukazanja da su vidjeli ženu sa djetetom u naručju koja im je poručila: „Ja sam Kraljica Mira“.
I za same vidioce taj dan postaje dan velike radosti jer su stupili u kontakt sa Nebeskom Majkom, ali i trnoviti put koji je tog istog dana počeo za njih, što se tiče i sumnji i progona od strane komunista. Ono što mogu posvjedočiti iz vlastitog iskustva jest to da u Međugorju Gospa je prisutna. U tom malom hercegovačkom mjestu može se okusiti ljepota, mir, Božja nježnost i ljubav koja zahvaća i najtvrdokornije srce.
Jedan događaj koji meni osobno je pri srcu, a to je sa Festivala mladih (Mladifest) gdje bude više od 50 000 mladih iz 50 različitih zemalja koji se okupljaju oko Gospe i svjedoče o ljepoti Međugorja. Jedno svjedočanstvo koje je mene dirnule jedne godine na mladifestu je kad je jedan svećenik svjedočio o svom obraćenju u Međugorju. Svjedoči taj svećenik da je bio vrlo nestašan momak, u krugu droge, alkohola, prostitucije i čisti ateist kao i mnoštvo mladih u Americi odakle potječe. Opisuje da je došao u Međugorje sasvim slučajno, volio je brda i planinarenje i pošto je Hercegovina puna kamenja mislio je da je dobra turistička destinacija, nije ni pomišljao da dolazi radi religioznih motiva jer je potpuno bio ateist kao što rekoh. I jednog popodneva prolazeći kraj crkve on ugleda tu tišinu, sjedne, vidjevši mnoge ljude da se ispovijedaju odluči i on uči u ispovjedaonicu ali uopće ne shvaćajući važnost sakramenta pomirenja, nego više iz radoznalosti. I u ispovjedaonici on se otvorio i postao je katolik. Kada se vratio u Ameriku odbacio je sve svoje loše navike, društvo, krenuo na misu te potom u sjemenište, a danas je već par godina sretan svećenik. On sam uvijek kaže da nije bilo Međugorja ja bih danas propao, a u Međugorju moja duša je našla Spasenje.
Što nam to govori, koliko naša Majka brine za svaku dušu, a tu je još mnogo svjedočanstava obraćenja, ozdravljenja u duši i u tijelu, mijenjanje života…
Sa mnogim hodočasnicima sam razgovarao dok sam boravio u Međugorju, mnogi u Međugorju pronalaze utočište, mir duše i snagu za svakodnevnice koje ih čekaju poslije hodočašća. Mnogi su mi rekli da su obišli mnoga svetišta Lurd, Fatimu, Loreto, ali da nigdje ne osjećaju Gospu kao u Međugorju, kažu da u Međugorju se osjeća na poseban način, a to mogu i sam potvrditi. Ove godine sam upoznao par svećenika koji su mi jako lijepo posvjedočili i rekli da čvrsto vjeruju u ukazanja ne samo ona prva nego i ova koja se i dalje događaju, jedan od njih je bio i jedan talijanski teolog profesor koji predaje Mariologiju u Rimu, to mi je drago jer ipak nije mi to potvrdio nekakav obični vjernik, koje nikako ne želim podcijeniti nego želim naglasiti to mi je rekao teolog, čovjek u svom području i mnogi svećenici.
Ovih dana možemo pročitati kako Papin poslanik mons. Henryk Hoser koji je boravio u Međugorju, priopćio je javnosti kako bih Crkva možda već i ove godine mogla priznati prvih 7. ukazanja. Sam je rekao nemoguće da nam vidioci lažu 36 godina. Zašto Crkva želi priznati baš 7 ukazanja autentičnim, možda je i osmo ukazanje autentično? Osobno vjerujem u svako ukazanje, jer svaka poruka ima svoju dubinu. Danas mnogi su skeptični o zadnjim ukazanjima, pogotovo po broju koji je nadmašio 70.000. Ako su prva autentična i nisu lagali zašto bi lagali za ostale poruke?
Tko smo mi da Gospi uvjetujemo koliko se puta smije ukazati. Ako ostala svetišta kao npr. Lurd i Fatima su imala oko 6-7 ukazanja to ne znači da mora tako biti i za Međugorje. To ispada ako ima više od 6-7 ukazanja onda nisu autentična jer se prije nije tako događalo. Bog je i kroz povijest djelovao na svoj način i kako je On htio, tko smo mi da ograničimo Boga. Ovdje bih citirao proroka Izaiju: “Moje misli nisu vaše misli i moji putevi nisu vaši putevi“(Iz 55,8). Ako nama ljudima nije shvatljivo, ako mi ne možemo dokučiti kako to da se Gospa tako dugo vremena se ukazuje to onda ne znači da je laž ili neistina. I u Sv. Pismu postoje mnogo događanja ili Isusovih postupaka koji nama ljudima nisu jasni. Gospa u Međugorju ona nije došla samo da nam poruči par stvari, ona je došla zbog mnogo dubljih stvari.
Gospa nas želi prirediti za nešto, zato je ona ovoliko dugo vremena s nama. Ona je Majka strpljivosti koja nas želi polako pratiti korak po korak jer nas priprema na nešto što treba još doći, a mi sami nismo sposobni bez Nje. Međugorje se neće zaustaviti samo na Gospinim porukama, Međugorje je nešto puno više, a to ćemo još otkriti.
I sami vidioci, a i mi svi znamo kroz sve što je prošlo Međugorje. Toliko ljudi je bilo protiv ovoga mjesta pa i sami mjesni biskupi. Ali Gospa je u jednoj poruci rekla: “Moje majčinsko srce će pobijediti“, uzdam se doista da sve ovo vodi Gospa i da ona sa strpljivošću radi. Koliko god se htjelo uništiti Međugorje, Bog to nije dao, Bog je vodio, a to nam vrijeme pokazuje, a i djela Apostolska nam jako lijepo kažu: „ Ono što je od Boga ne može se uništiti, a što je od ljudi propasti će samo od sebe“. Gospine poruke se ne trebaju samo slušati iz radoznalosti već otvorenim srcem i potrebno ih je živjeti, a to i sama Gospa rekla: „Živite moje poruke“. Gospa koja voli svoju djecu trudi se oko nas i našega spasenja te je uz nas ovolike godine. Oni koji kažu da ih ne interesira baš puno međugorski fenomen to mi nije baš razborito.
To i je omalovažavanje Gospe jer ona kao Majka trudi se da je s nama i da nas privede svome Sinu. To bi nas itekako trebalo interesirati. Mislim da je najveći problem što zanemarujemo njene poruke i njezine majčinske savjete i da s time jako ražalošćujemo njezino majčinsko srce koje je toliko žedno ljubavi svoje djece. Jer ponavljam Međugorje nije par davanje poruka i onda štovanje tog mjesta kao davnog ukazanja ili kad kažu Gospa ovamo Gospa tamo.
Međugorje se neće zaustaviti samo na ukazanjima, Međugorje je nešto puno više, Međugorje je misterij, Međugorje je put iz kojeg nas Gospa toliko godina priprema i koje ćemo tek doživjeti i vidjeti sve što je naša Majka imala plan s nama, ne samo mi nego i sama Crkva, a i svi nazvao bih ih Anti - međugorci.
Kao zaključak bih dodao da svakako vjerovati u Gospine poruke nije uvjet za spasenje, ali mislim da je to veliki dar koji nam naša Majka Kraljica Mira želi darovati da je toliko godina s nama te nas želi pratiti korak po korak i voditi nas ususret ka svome ljubljenome Sinu.
Stalno nas poziva na žrtvu, promjenu sebe, na molitvu, a posebno na Mir kojem ovome svijetu toliko treba, Mir među narodima, u obitelji ali i mir u našim srcima, zato bih svakome preporučio da osluškujemo Majčine riječi, da ih živimo i mijenjamo sebe kako bih mogli biti odsjaj toga Mira i Božje ljubavi.
Matej Jurišić
