Kada sam te osobno upoznala, pomislila sam da povedem sa sobom i druge. Slično su postupili i brojni drugi. Tako se stvorila procesija bez kraja. Hvala Ti, Gospe, da si me na to potaknula.
Već Te neko vrijeme, draga Gospe, nazivaju poštaricom, i to mi se dopada. Ja Ti imam lijepe uspomene o našem poštaru u selu. Svi smo ga voljeli i on je volio nas. Mi smo bili njegova radost i on naša. Znao je napamet naše adrese i naša imena. Jedva smo čekali da se pojavi na našim vratima. Išao je od kuće do kuće i glasno nas dozivao. Nisu to uvijek bila radosna pisma. Bilo je računa i lošijih vijesti. Hvala Ti, Gospe, da nam pomažeš prihvaćati taj i takav život, strpljivo.
Kao što poštari hodaju i Ti si se nahodala u životu. Slijedila si svoga Sina, bosonogi, Ti i on. Bila je to živa Božanska pošta, od usta do usta. Vaše svete noge, prljave, natečene, krvave, išle su od mjesta do mjesta noseći Radosnu vijest, vijest iz Njegova i
Tvojega Prečistog srca. Tvoj Sin je bio sretan kad god si mogla biti uz njega. Vaši su se pogledi susretali iznad sviju i snagom Duha dizali se u visine prema Bogu Ocu. Hvala Ti, Majko, za Tvoga Sina.
Sina si svoga, draga Gospe, dovela u malo neznatno Međugorje. A onda Ti se je dogodilo kao i u Betlehemu. Svjetovnim vlastima bila si nepoćudna, neprijateljica naroda, a crkvene vlasti bile su zbunjene, sumnjičave. A Ti si smjerno i ponizno išla onima koji su Te bezuvjetno prihvaćali. I došla si do nakraj svijeta. Ti koja gledaš s visina, Ti znadeš kuda krenuti, kako zaobići prepreke. Tako si i dolaskom u Međugorje našla Put kojim si dospjela do najudaljenijih krajeva Zemlje. Pa i unatoč sumnji o načinu Tvoga dolaska u Međugorje, Ti se ne bojiš, Ti ne prigovaraš. Naučila si od svojega Sina, koji je sve činio novo, da je to put do Tvoje voljene djece, da je to Put za obnovu Crkve. Hvala Ti da nas toliko ljubiš i za nas se izlažeš izrugivanju, nepriznanju, odbacivanju.
Znam da Tebe nismo dostojni. Čak smo Te sposobni zatajiti, počevši od onih koje si izabrala. Mogli smo Te i mi drugačije primiti, vjernije, poniznije. I izabrani Božji narod hodao je stranputicama, upadao u grijehe, iako je Bog i u pustinji pokazivao siguran put. Ti nam neumorno iznova nudiš da se vratimo na pravi put. Ima nade, jer Ti si Kraljica Nade. Ti ne znaš što je očaj, beznađe, strah, jer si se jednom zauvijek predala Volji Svevišnjega. Hvala Ti, Gospe, za Tvoj „neka bude“.
Draga Gospe, povedi nas u tišinu da Ti više ugodimo, da ljubav Tvog Sina bolje upoznamo. U Tvoju tišinu, svetu tišinu, tišinu velikog tjedna. Na Cvjetnicu su mu pjevali HOSANA SINU DAVIDOVU! Na veliki petak RASPNI GA, RASPNI! I Ti slično doživljavaš u Međugorju. Neki Te dižu u visine a drugi misle da si lažna proročica. Pomozi nam, i jednima i drugima, da se više volimo i poštujemo, da jedni druge ne ranjavamo.
Uvedi nas u tišinu svoga probodenog Srca, u muku svoga Sina, u njegovu sramotnu smrt na križu, u njegove zadnje riječi po kojima si postala naša Majka. Povedi nas u najveću svemirsku tišinu, u tišinu božanskog svjetla po neugasivom svjetlu uskrsnuća Tvojega Sina.
Gospe, hvala za sve malene koji su u Tebi prepoznali Kraljicu mira i pomirenja i za sve milosti koje na njih izlijevaš iz nepresušiva izvora ljubavi koji je potekao iz rana Tvoga Sina. Ti si neumorna, nepokolebiva, čudesna, nesvakidašnja, posve odana. Ti koja nas sve zoveš po imenu. Bog Ti je dao slobodu kretanja, jer Ti nisi kip ili pobožna slika. Ti si živi Susret s nama. U uzavrelom vremenu apokaliptičkih zala, kakvo je naše današnje, kao da u Međugorju, s neumornim ponavljanjem svojih poruka, želiš pokazati da Ti nisi utvara, nego božanski Susret. Mi Tvoji međugorski hodočasnici, baš u Međugorju smo to uvijek doživljavali, a potom smo bili, mi maleni i nevrijedni, pismonoše Mira po svim stranama ove nemirne Zemlje. Kraljice mira, moli za sve nas, napose za našega dragog Svetog Oca papu koji stalno svima poručuje da se molimo za njega. Daj da s papom Franjom Crkva Tvojega Sina bude veliki znak Mira za čitav svijet.
Darija Škunca Klanac
Montreal, 13. svibnja 2017.
