No valja se upitati zašto se tako rado njoj utječemo i tražimo njezinu zaštitu? Kako to da baš njoj predajemo svoje životne poteškoće i tražimo njezinu pomoć, bez obzira bili stari, mladi, zdravi, bolesni, bili mi očevi, majke, djeca, radnici, studenti ili pak redovnici i redovnice. Svi hitimo k Mariji. Što je to u toj ženi tako posebno, veliko? Zašto je drugačija?
Velika Gospa je blagdan kad se s ponosom sjećamo istine naše vjere: da je Marija dušom i tijelom po završetku svoga zemaljskog života uznesena u slavu neba u društvo sa svojim uskrsnulim Sinom Isusom. To je završnica njezina Bogu predanog života, vrhunac i cilj kojem je okrenuta svaka ljudska egzistencija. Marija je vidimo bila jedna od nas, žena svoga vremena, nama tako slična. Živjela je većinu svoga života skromno u nazaretskom domu. Kao djevojka svoj je život zasigurno predavala Bogu kroz molitvu i žrtve ali nije mogla očekivati da Gospodin ima neki osobit plan za nju. Zatiče ju tako jednoga dana anđelov pozdrav i poziv da postane majka Svevišnjega. Mlado djevojačko srce je zbunjeno, prestrašeno. Postavlja se logično pitanje: „Kako će to biti?“ Marija hiti u gorje ka svojoj rodici Elizabeti, jer anđeo govori da se i njoj dogodilo nešto čudesno – začela je kao starica, "ta Bogu ništa nije nemoguće."
I počinje ta majčinska avantura, pod Marijinim srcem raste Sin Božji, a Marija je zadivljena tom tajnom, tim otajstvom. Ali daleko od toga da je sve u njezinom životu idealno i bezbolno. Dijete rađa u štalici, u hladnoći i napuštenosti. Slijedi progon u Egipat. Kasnije će tri dana zajedno sa zaručnikom Josipom tražiti svoje sad već odraslo čedo po Jeruzalemu, a nakon pronalaska što će brižna majka drugoga reći nego: „Zašto si nam to učinio?“ Njezin sin je neobičan. Liječi bolesnike, ozdravlja opsjednute, za njim hrli mnoštvo, ali ipak je Nazaretu neprihvaćen, odbačen, izrugan. Govore da je čak opsjednut i da ima zloduha. Marija to sluša i bol potiskuje u svoje srce ne znajući da slijede puno teži trenuci. Sina čak razapinju jer nije bio po volji političkoj i vjerskoj eliti. Suprostavlja im se i kritizira ih. Vrhunac majčinske patnje događa se na Golgoti. Ljubljeni i jedini sin ispljuvan, izbičevan i raspet umire. Marijna tuga je neizmjerna. Nadire mnoštvo pitanja. Zar on nije trebao otkupiti i spasiti ljude? Zar mu nije obećano prijestolje Davida? Jesam li krivo razumjela Božju volju? Jesam li negdje pogriješila? I, Bože, zašto ova bol?
I vidimo iz ovoga kratkog presjeka Marijina života da nam je tako bliska. Baš poput majke. Ona je prošla ovom dolinom suza i zna za naše patnje i pitanja. I zato smo ovih dana pred njezinim likom izlijevali svoje molitve i vapaje, za sebe i za ljude koje volimo. Važno je zapaziti kako Marijin život ne završava pod križem. Ne završava u boli i patnji. Marija je vjerovala i onda kada se sve rušilo, kada se učinilo da smrt i zlo vladaju svijetom. Dolazi Uskrs, dolazi pobjeda. Slijedi silazak Duha Svetoga gdje su učenici okupljeni oko Marije, oko njene vjere i hrabrosti. Crkva Isusova širi se po čitavom svijetu. Radost evanđelja stiže u svaki kutak zemlje, a Marija to promatra moli i zagovara i na koncu svoga života biva uznesena na nebo i okrunjena. Dan Velike Gospe uči nas da naš životni put vodi u nebo, da nijedno dobro djelo ovdje neće propasti nego odjekuje u nebu.
Isus je već jednom pokazao da je snažniji od groba, a s Marijom je to potvrdio. Marija je s njim podijelila patnju i bol, ali sada zauvijek dijeli i proslavu u nebesima. Zmija je Adamu i Evi lukavo obećevala: „Bit ćete poput Boga.“ I mi se tako često okrećemo od glasa svoje savjesti i srljamo u grijeh, u sebičnost, u materijalnu ovisnost, u blud, u tešku bogopsovku, u lijenost i ogovaranje drugih. I tako pristajemo na đavlov plan, a ustvari gubimo sebe, svoje dostojanstvo. Gubimo vječni život. A danas na Mariji vidimo da možemo stvarno biti poput Boga, s njim u nebu, zauvijek radosni. Ali kako to postići? Samo ako slijedimo Marijine ideale – poniznost, predanje Bogu, žrtvu, molitvu, beskrajnu ljubav za Boga i čovjeka. Marija hiti u gorje svojoj rodici Elizabeti, a mi molimo da mognemo zamijetiti za čim u životu treba hititi. Pozvani smo danas više nego ikada donositi poput Marije Isusa u našu svakodnevicu, u naše obitelji, u školu, na ulicu. Stvarajmo nova vremena, bolja vremena zajedno s Gospom.
Pod obranu se Tvoju utječemo, sveta Bogorodice. Ne odbij nam molbe u potrebama našim, nego nas od svih pogibli uvijek oslobodi. Djevice slavna i blagoslovljena, Gospođo naša, Posrednice naša, Zagovornice naša! Sa svojim nas Sinom pomiri, svojemu nas Sinu preporuči, svojemu nas Sinu izruči. Amen.
Kliknite OVDJE za više kolumni
