1. Iako se govori kako je Hrvatsku uhvatila potpuna apatija, još uvijek postoje ustrajni ljudi koji su se spremni boriti za svoje ideale
2. Ako znaš za što se boriš, nije problem provesti cijelu zimu vani na hladnoći. Kako 1991., tako i 2015.
3. Koliko god nečije namjere bile plemenite, uvijek će postojati politički krugovi koji će pokušati instrumentalizirati ciljeve, a zasluge pribrojiti sebi
4. U Hrvatskoj postoji mala, ali glasna skupina ljudi koji branitelje ne mogu smisliti. I koji ne mogu smisliti ni Hrvatsku kao takvu
5. U Hrvatskoj postoji ogromna, ali tiha većina koja voli svoje branitelje i cijeni njihovu žrtvu
6. Iza svakog branitelja, pogotovo invalida, stoji osobna tragedija i svakodnevne prepreke koje mora stalno prevladavati, i unatoč tome, nije izgubio vjeru u život i bolje sutra
7. Hrvatska ima vlast koja je spremna 200 dana ignorirati one koji su izložili svoje živote da bismo imali državu
8. Premijer Milanović smjenjuje Mirelu Holy zbog krivog e-maila, ali ne i Freda Matića zbog vrijeđanja ljudi za koje je kao ministar odgovoran
9. Više od desetljeća država nije osmislila kako branitelje integrirati u društvo
10. Ako postoje toliki otpori donošenju Ustavnog zakona o braniteljima, netko za to ima jako dobar razlog
Braniteljski prosvjed – test demokracije na kojem su pali mnogi samoprozvani „demokrati“
Zaključak: Osobno, potpuno intimno, smatram da prosvjed za sada nije postigao ono što je želio, ali su kroz njega došli učinci koje nitko, pa možda ni sami prosvjednici nisu priželjkivali. Kad kažem da osnovni cilj prosvjeda nije postignut, onda mislim da to da trojac „Matić – Glavašević – Nađ“ nisu dali ostavke, što najviše govori o razini njihova morala. To je, svi se dobro sjećamo, bio neposredan povod početka spontanog okupljanja u Savskoj.
Međutim, učinci koji su proizišli iz ovog prosvjeda su daleko snažniji od ostavke onih koji branitelje ismijavaju i omalovažavaju, umjesto da ih zastupaju i brinu za njih. Prošlih mjeseci u središte javnosti došli su oni koje smo prečesto zaboravljali, koji su dali svoj život, svoje tijelo, svoje udove za slobodu. Shvatili smo da pored nas koji dvojimo između novog smartphonea ili tableta postoji jedan paralelan i pomalo zaboravljen svijet – svijet onih kojima je 1991. godina postala sve upravo zato jer su te godine dali sve. Oni se opravdano bune kad to vrijeme netko želi obezvrijediti jer se u svetinje ne dira. Kao što postoje sveta mjesta i sveti predmeti, postoje i sveta vremena. Za nas, to je Domovinski rat.
To su ljudi iza kojih stoji velika većina hrvatskog naroda. Njih ne možete smjestiti ni u jednu kategoriju, osim u onu rečenicu koju je rekao general Gotovina: „To su hrvatski branitelji“.
Toliko sažeto, a toliko jasno. I svevremenski.
