Kad Bog poziva On ima individualni pristup svakome od nas. On ne poziva masu, poziva tebe kao pojedinca. Kod Njega nema kopija, stoga je svaki poziv upućen prema čovjeku originalan i neposredan. Isusu je najteže slomiti ljudsku sebičnost i neosjetljivost prema drugome čovjeku. Ljudska sebičnost ide do te mjere da govori: Uzmi, gledaj sebe, jedino si ti važan! A Isus kaže: Daruj svoje vrijeme drugima, potrebitima, gladnima, onim najmanjima...Ljudska sebičnost je nezasitna i uvijek traži nove i tuđe žrtve.
Sve što daješ drugima, uskraćuje sebičnost u sebi i čini te sretnim i ispunjenim. Ako daješ i ne očekuješ da ti se vrati, dobivaš, jer siješ a ubireš radost koji sami Bog daje. Daješ stvar, a dobivaš srce. Svaki dar je sjeme u čovjekovu srcu koje ranije ili kasnije proklija. Kako često padamo na lijepe riječi i pobožne molitve! Ako netko moli i lijepo govori o Bogu, mislimo da je to to i da je osigurao ulaznicu u nebo. A Isus kaže da to nije ništa ako život ne stoji iza toga, jer molitva koja ne mijenja život jeste velika iluzija i lažna sigurnost. Ona, na žalost, postaje običaj . Nije dovoljno Isusa naviještati riječima. Potrebno je životom potvrditi da stojimo iza svake Njegove riječi. Ako životom niječemo što ustima ispovijedamo, sve je to laž koja prije ili poslije nestaje.
Stoga je ovo vrijeme, vrijeme prepoznavanja Isusa u svakom čovjeku, vrijeme prilagodbe i prepoznavanja naših očiju i srca u malom Djetetu u jaslama. Stoga to Dijete prepoznaj u svakom čovjeku i učini iskorak za neprolazne i vječne vrednote.
