Što je „KALEŽ MILOSRĐA“ (Chalice of Mercy)?
Neprofitna organizacija KALEŽ MILOSRĐA (Chalice of Mercy) nastala je 2007 godine u mjestu Chippewa Falls, WI, u Americi. Na početku je cilj misije bilo isključivo pomaganje narodu u Ukrajini. Tada nismo znali da ćemo kasnije započeti raditi s ukrajinskim ginekolozima, mislili smo da ćemo se više baviti sakupljanjem humanitarne pomoći, opremanjem bolnica… ali onda smo shvatili da je naša misija potpomagati ŽIVOT uopće – a to znači život od začeća pa do prirodne smrti.
U međuvremenu dok smo razmatrali kako izvesti i organizirati ovu našu misiju prvi sam put čula za Međugorje. Odlučila sam doći ovdje i moliti se isključivo za Misiju Chalice of Mercy: što Bog od nas želi, što od nas traži, što mi trebamo činiti? U proljeće 2008. prisustvovala sam jednim duhovnim vježbama u šutnji koje je tada vodio fra Jozo. Na tim vježbama je bio jedan sudionik također iz Amerike koji me je pri povratku u Ameriku tražio tri dana jer mi je želio reći da je na duhovnim vježbama čuo Gospin savjet da me potraži i da mi pomogne dovesti mlade iz Ukrajine u Međugorje. To je za mene bilo jedan jako veliki znak, jer sam ja upravo prije njegova dolaska molila krunicu s nakanom da mi Gospa pomogne dovesti mlade iz Ukrajine u Međugorje. Ovaj događaj mi je također pokazao kako je čudesna snaga molitve krunice i kako po krunici Gospa uistinu izvodi čudesa. I mi smo tako počeli raditi naizmjenično na susretima s mladima i odraslima, ponekad u Ukrajini, a ponekad dovodeći ih na hodočašće u Međugorje.
2012. smo odlučili po prvi puta dovesti liječnike ginekologe u Međugorje. To je bilo jedno tako čudesno hodočašće, da su oni pri povratku u Ukrajinu svoje divljenje razglasili posvuda i evo od tada smo doveli više od 1000 liječnika ginekologa ovdje u Međugorje. Sada je pokrivena cijela Ukrajina i već imamo listu onih koji žele po prvi puta doći uz one koji su već bili i opet se žele vratiti. Ono što oni svjedoče je jedno duboko iskustvo Božje veličine. Shvate kako su oni sami čudesna bića, kako je čudesan dar života koji je Bog njima dao. U ovu svrhu je posebno jaka molitva radosnih otajstava na Podbrdu – samo na njima mogle bi se bazirati cijele duhovne vježbe. I kada to osjete, kada osjete veličanstvenost Božjeg stvorenja, stvaralaštva, čovjeka, Života – onda im je lakše shvatiti koliko je abortus grijeh. Jer ti ubijaš jedno Božje čudo i s njim bezbroj životnih varijacija i mogućnosti. Ovdje u Međugorju najlakše i najdublje postaju u stanju upitati se tko sam ja? I kad je započeo moj život? Tako ova naša misija postaje uistinu misija pro-life (za život) a ne misija protiv zločestih ginekologa. Jer se ovdje upravo oni obraćaju i puno njih se odlučuje kako neće više vršiti abortuse ili će u savjetovalištima za mlade sad drugačije savjetovati i voditi one koji se došli s pitanjima o abortusu. Jedini put je ljubav. Da osjete kako ih se ljubi iako su griješili, to ih potiče da se ispovjede i započnu skroz jedan novi život. Naša misija nije da ih nakon tjedan dana u Međugorju učinimo katolicima (većina liječnik asu pravoslavne vjeroispovijedi), već da im pomognemo da se osjećaju kao kod kuće u našim srcima i da im razbijemo čahure u kojima se nalaze, ali nježno. I kada čuju kako biti liječnik nije samo struka, već uzvišeni poziv u kojem imaju mogućnost doticati živa tijela Božje djece, budu iznova nadahnuti i dobivaju potpuno novu perspektivu života".
Zašto Ukrajina?
Ukrajinu smo odabrali zato jer sam ja iz Ukrajine. Sa 18 godina sam emigrirala u Ameriku i to na čudesan način. Moja je majka bez mog znanja prijavila moje ime koje su izvukli na U.S. Government Green Card Lottery. I tako sam sama otišla i mogu reći da mi je bilo jako teško. I tamo sam osjetila takvu žeđ za Bogom i takvu potrebu za ljubavlju da nisam znala što bih s tim i kako bih ispunila tu svoju prazninu. Kad sam bila dijete baka mi je rekla da moram naučiti moliti Oče naš… i da će mi ta molitva trebati. Rekla mi je da Bog postoji i ako ga po ovoj molitvi zatražim za pomoć, On će znati! Na početku mog Boravka u Americi bilo mi je jako teško, nisam nikoga poznavala i žudjela sam za svojom obitelji u Ukrajini. U tim trenucima počela bih moliti Oče naš, i polako Bog Otac je ulazio u moje srce. Tako sam ja prvo upoznala Boga kao Oca, nisam znala ni jedan drugi način. Osjetila sam kako želim u potpunosti dati svoj život Bogu Ocu, tako da se On kroz mene proslavlja po cijelom svijetu, kako god on želi. Nakon obraćenja, ušla sam u Katoličku crkvu 2004. godine. Prvo sam krenula kao misionarka u Etiopiju, ali onda sam shvatila da to nije moje područje. Moja domovina je Ukrajina i ono što želim je pomoći mom narodu. Tako sam se odredila specifično za Ukrajinu i za moj rodni grad Zaporozhye, u kojem je vrlo malo vjernika, a i također se nalazi u ratnoj zoni.
Zašto misija s ginekolozima?
To je nekako došlo spontano jer smo uvidjeli kako je kroz komunizam, a sada i kroz rat, cijelo društvo postalo nekako divljačko i barbarsko. Izgubilo se dostojanstvo obitelji, života, a posebno majčinstva. Trenutno je Ukrajina postala vrlo tražena zemlja za obavljanje umjetne oplodnje i surogat majčinstva. Cijela Evropa sad hrli tamo jer je siromaštvo veliko i davanje ovih usluga postalo jako dobar način zarade i bogaćenja. To je veliko uništavanje obitelji jer puno žena na taj način, nudeći svoja tijela za surogat majčinstvo ili nudeći svoje jajne stanice nisu niti svjesne koje će to posljedice ostaviti za njihove obitelji, za njihovo psihičko i emocionalno zdravlje te zdravlje djeteta koje se od njih prisilno odvaja. U razvoju je i druga grana zarade a to je donacije sperme. Mnogo mladih muškaraca prodajući svoju spermu zarađuju novce kako bi si platili školovanje ili troškove života. Izgleda im kao vrlo jednostavan način zarade, a ne misle kako će negdje u svijetu ne znajući imati svoju djecu. I treća grana su plaćeni abortusi koji predstavljaju također laku zaradu za liječnike ginekologe, slabo plaćene u državnim bolnicama.
Ali ono što mogu reći u obranu ukrajinskih ginekologa je to da oni uistinu nisu svjesni težine onoga što rade. Toliko su ih ateistički ispraznili pod komunizmom tako da ne vjeruju da Bog postoji i niti ne razmišljaju zapravo kad život počinje niti o svetosti života.
Projekti za budućnost
Osjećamo kako trebamo nastaviti s ovim projektom sa ginekolozima jer vidimo nevjerojatne plodove. Ovi liječnici mogu doći do puno osoba koje se odlučuju za abortus. Uz njihovu podršku, utjehu i svjedočanstvo, te znanstveno pojašnjenje o tome kako je abortus zapravo ubojstvo djeteta, puno majki i obitelji odustaju od svoje namjere da učine abortus. Također puno njih se odlučuje na širenje prirodnog planiranja obitelji, za rad u savjetovalištima koja će sada štititi život i obitelj. Zbog rata poseban je rad sa silovanim djevojkama. Treba im objasniti kako jedan zločin ne opravdava drugi zločin i da rodile one ili ne, one zauvijek ostaju majke tog svog djeteta i zauvijek će ga se sjećati.
U Ukrajini i dalje nastavljamo sa posebnim seminarima za njih. Ali moram priznati da nigdje ne vidimo takve plodove kao kad hodočasnici dođu ovdje u Međugorje. Stoga ćemo nastaviti sa hodočašćima ne samo iz Ukrajine, nego se širimo i na Španjolsku zahvaljujući tome što se u misiju uključio fr. Pablo Escriva de Romani iz Španjolske.
Započeli smo i s projektom kuće „Sv. Maria Goretti“ u Zaporozhye – to će biti kuća poput malog Cenacola za djecu: dječjeg vrtića za djecu iz okolnih sela u kojem ćemo djeci pokušati približiti Boga i odgajati ih u vjeri. A onda preko djece pokušat ćemo doći i do njihovih obitelji. Ukrajina je tako osiromašena vjerom, da smo svjesni kako pomaže jedino ako se polako novim generacijama uvodi vjerski odgoj i iskustvo Boga. Počinjemo raditi na stvanju nove generacije koja će biti otvorena životu.
Svjedočanstvo jednog ginekologa
Liječnik koji nadgleda sve ginekološke ordinacije na velikom području Ukrajine prisustvovao je hodočašću u Međugorje u proljeće 2012. Imao je duboko nadnaravno iskustvo za vrijeme molitve krunice uz padinu Brda Ukazanja. O tome svjedoči: "Kad smo se počeli penjati, više nisam mogao vidjeti kamenje pred sobom, vidio sam kako se sve kamenje preobražava u kosti i lubanje – nastaje cijelo brdo od kostiju i lubanja“. Slijedeći dan rekao je kolegama liječnicima: "Sad sam jasno vidio što sam učinio. Uništio sam cijeli jedan grad vlastitim rukama. Tada sam u svom srcu osjetio da mi Bog može oprostiti i da mogu promijeniti svoj život."
Mogle bi se ispisati stranice s pričama o obraćenju koja su manje spektakularna, ali jednako duboka, a Valentyna dodaje: "Ne trebam vidjeti više ni jedno čudo u mom životu - čudo tih liječnika mi je sasvim dovoljno."
