Već i u Vašem pitanju naziru se dvije razine pokretanja Laudato televizije (LTV): jedna je osobna, idejna razina mene kao inicijatorice, a druga tehnička realizacija, u smislu registracije televizije. Registracija ima svoj uobičajeni, službeni, formalni postupak aplikacije i tumačenja sadržaja projekta kod Vijeća Agencije za elektroničke medije, koje je LTV-u dodijelilo licencu za desetogodišnje emitiranje satelitom, kablom i internetom. Zadovoljni smo što je mjerodavno Vijeće prepoznalo važnost i takve medijske ponude, čime je, smatram, potvrdilo svoju ulogu i potrebu da promiče i štiti pluralizam i raznovrsnost elektroničkih medija. To se Vijeće financira i sredstvima iz državnog proračuna, pa je pozitivno da su odlukom dodjele licence LTV-u zapravo ispunili očekivanja dijela ljudi koji pune državni proračun, a žele i smatraju da u svom pravu na informiranje trebaju imati više sadržaja iz svijeta vjere, konkretno, Katoličke Crkve koje su dio, te duhovnosti koja je uvelike odredila opstanak hrvatskog naroda tijekom stoljeća. Dodjeli licence prethodio je teži put, u mom osobnom sazrijevanju te odluke i poduzimanju brojnih koraka u animaciji raznih dijelova društva da tu ideju podrže. Naravno, u tome je bilo važno dobiti moralnu podršku hrvatskih nad/biskupa, pa i ovom prigodom zahvaljujem tijelu Hrvatske biskupske konferencije koje je i svojom službenom podrškom omogućilo da LTV dobije značajna inicijalna sredstva od strane Američke biskupske konferencije i organizacije Kirche in Not, za tehničku opremu LTV-a. Ostvarila sam kontakte i suradnju sa svećenicima i redovništvom, koje je također preko svoga predstavničkog tijela, Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica, podržalo projekt materijalno, ali i duhovno, molitvom, jer bez jake molitve koja moli Božju providnost da otvara vrata, ovaj projekt je nemoguće realizirati. Zahvaljujem i brojnim neznanim moliteljima, raznim pojedincima i zajednicama, i vjernicima laicima, koji molitvom prate razvoj projekta. Svi oni svojim pozitivnim stavom, podrškom i ohrabrenjem, nosili su me u želji da se osnuje katolička televizija, da stavim sve svoje snage u funkciju realizacije tog projekta kojeg mnogi žele godinama. Prije gotovo četiri godine pokrenula sam portal Laudato, s vremenom smo počeli snimati i multimedijske projekte, pa je logičan nastavak bio učiniti dodatni korak, ići prema pokretanju televizije.
Kršćanska ste laikinja i vjera Vam je putokaz: prepuštate Gospodinu putove svoje. Vaše takvo iskreno djelovanje prepoznato je u Crkvi i među svećenstvom, ostvarili ste izvrsne kontakte s franjevcima u Americi i Kanadi; prigodom nedavnog Vašeg boravka tamo, primio Vas je i biskup Blaise Chupich. Jeste li zadovoljni i hoće li Vam pomoć biti dostatna?
Kao što rekoh u odgovoru na prethodno pitanje, Bogu sam jako zahvalna na podršci koju mi pruža preko hijerarhijskih predstavnika naše Crkve, svećenika i redovništva. Znate, ne bih se usudila, i čak se usuđujem reći, ne bih bila ni ušla u taj projekt, da nisam imala ljudsku, moralnu podršku, najprije hrvatskih biskupa, čija mi je preporuka pomogla ishoditi novčana sredstva kod spomenute dvije institucije. Ali, bez obzira na taj značajan i važan aspekt dodjele novca, zaista mi je važno da osjećam da radim nešto što ima podršku i predstavnika Crkve u osobama pastira, pa i na najmanjoj razini, jednostavno zbog činjenice da to osjećam kao blagoslov. Činiti nešto u životu, a pogotovo ovako veliko i zahtjevno, a bez blagoslova, „usamljeno“, nije uputno ni poželjno. Znate stih Psalma, „Ako Gospodin kuće ne gradi, uzalud se muče graditelji“. Zahvalna sam i čikaškom nadbiskupu Blaiseu Chupichu što je prepoznao važnost tog projekta za Crkvu i društvo u Hrvatskoj, te se kod svoje američke subraće biskupa snažno zauzeo za dodjelu sredstava koje ćemo, vjerujem, opravdati. Dakle, zadovoljna dosadašnjom podrškom jesam, a hoće li dosadašnja pomoć biti dostatna, naravno da ne će i ne može. I sami ste u svijetu medija i znate kolika sredstva su potrebna. No, imamo sredstva za sadašnju fazu realizacije projekta. Američka biskupska konferencija će nam dodijeliti novčana sredstva u još dva navrata, to je ta cjelokupna pomoć koja nam je odobrena, u tri faze isplate, i ona će doći u trenutku kad budu trebala. Znate, nema ovdje opuštanja, u smislu da raspolažem gotovom i konačnom količinom novca, koji projekt pokriva u cijelosti. Ovo je put neizvjesnosti, velikog predanja u Božje ruke i vodstvo, veliku potrebu pouzdanja da će Bog providjeti. I dosad vidim, u svakom trenutku imala sam sredstva potrebna baš za potrebe određenog trenutka. Ovaj se projekt ne radi samo materijalnim izračunima, procjenama i strateškom sigurnošću, nego itekako i duhovnom dimenzijom, a to znači – i ako za nešto u nekom trenutku nemaš, vjeruj, moli, traži, jer se ufam da će Onaj koji je to djelo započeo, svojom milošću ga i dovršiti. Na meni je biti otvorenom za poticaje i ne padati u očaj, kad naiđu kušnje i teškoće.
Mislite li da puno članova Laudata i barem mali redoviti novčani prilozi mogli bi Vam omogućiti rad?
Apsolutno, svaki prilog je itekako značajan, važan, velik i dobrodošao. Stoga smo i pokrenuli Klub prijatelja LTV-a, čijim članstvom svi ljudi dobre volje mogu i najmanjim mjesečnim prilogom, pa i s deset kuna, učiniti puno u konačnoj pozitivnoj bilanci. Uostalom, to nije neka elitistička televizija, ili televizija samo službenih predstavnika Crkve. Želimo biti televizija u službi naroda, ne otuđeni, nego bliski potrebama čovjeka, a kad osoba to prepozna, da smo tu kako bismo ispunili njihove želje i potrebe, kako bismo pohodili njihovu župu, župni zbor odraslih, mladih ili djece, kako želimo pohoditi tribine, predavanja i akcije u kojima sudjeluju ljudi u bazi i otkrivaju kako imaju veliko srce, onda će, vjerujem, i sami ljudi htjeti pomoći i shodno svojim mogućnostima, učiniti taj projekt održivim. Već je održana i donatorska večer za LTV, kada su projekt pomogli i privatni poduzetnici, poduzeća, gospodarstvenici, kulturni radnici, sportaši, glazbenici i ostali.
Reakcije na dokumentarne filmove sjajne hrvatske redateljice Nade Prkačin: „In odium fidei“ i „Magnum crimen“ su izvanredne; filmove je vidjelo jako puno ljudi u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, te Americi i Kanadi. Nada Prkačin, koja je bila i ratna izvjestiteljica, dobila je otkaz na Hrvatskoj televiziji, no sada i ona i Vi u šali kažete da ste zahvalne Radmanu. Ona se može bez ograničenja posvetiti temama kojim želi i koje je zanimaju, a Vi njezine filmove objeručke prihvaćate, producirate i prikazujete. Kako ste prepoznali vrijednost mlade redateljice, koja je uistinu iznimna osoba?
Mislim da ne treba puno mudrosti za prepoznati sposobnosti i mogućnosti takve osobe, samo dobre volje i želje, podrške za omogućiti joj rad. Kada je gospođa Prkačin dobila otkaz, ona je na svom životnom putu naišla na mene, te smo u zajedničkom razgovoru vidjele da nas povezuje puno toga zajedničkog – ljubav prema domovini, hrvatskom narodu, katoličko, vjerničko uvjerenje, želja za prikazom istine naše društvene stvarnosti bez kompromisa i linije manjeg otpora. Bila sam već na putu pokretanja televizije čiji je dio i dokumentarni program, i znala sam da u gospođi Prkačin dobivam formiranu osobu koja je u tom području već osposobljena, verzirana, s iskustvom, samo joj treba dati slobodu rada. A to meni nije problem. Kada prepoznam kvalitetu pojedinca ili zajednice, a povezuju nas ista opredjeljenja i uvjerenja, rado podržim osobu da razvija svoje potencijale i darove. Ističem pritom, jako je važno da to bude u službi zajednice i općeg dobra, a ne za neku osobnu svrhu ili neko samodostatno, „sebično“ stvaranje, usmjereno na samog sebe i „svoj svijet“. U svemu što sam dosad u životu činila, bila sam tim motivom vođena. U sklopu djelovanja Galerije hrvatske sakralne umjetnosti Laudato, rado podržavam i otvaram puteve javne promocije za djela hrvatskih autora koji stvaraju djela sa sakralnim motivima, a inače ih ne mogu tek tako plasirati u javnosti, jer za to nema interesa, odnosno, mnogima ta „nekomercijalna produkcija“ nije isplativa. Ja pak, na sve što kao privatna poduzetnica radim, gledam kako doprinositi i dobru šire zajednice, društva, pa i kad mene osobno to više košta ili kad to, rječnikom ovog svijeta, „nije isplativo“. I LTV je projekt koji nije komercijalan. Ali je potreban. Osoba koja živi odnos s Gospodinom, i onaj kome je više dano, ne može se oglušiti na poziv Gospodara žetve i potrebu izgradnje Božjeg kraljevstva, koje ide za tim da podržava ono malo kvasca, da slijedi želje ljudi, konkretno kršćana, koji imaju potrebu hraniti svoju dušu na ovoj zemlji sadržajima koji su njima od životnog značenja.
Čini se, po svemu, da ćemo ipak konačno imati obiteljsku i kršćansku televiziju, koja će nam nuditi kvalitetne programe. Je li dostatan broj ljudi prepoznao da ono o čemu smo sanjali zapravo postoji i hoćete li uspjeti financirati programe?
Desetljeća komunizma u Hrvatskoj učinila su da se javna riječ o životu Crkve nije mogla razvijati do mjere kao sada. Iako, ističem da su u komunizmu izlazili i opstali neki crkveni časopisi, da samo spomenem Glas Koncila, simbol slobode za crkvenu riječ u javnosti i u teškim okolnostima svekolikih zabrana i progona. Došlo je vrijeme demokracije i široke mogućnosti razvoja tehnologije koja na razne načine omogućuje djelovanje medija. Ta dva okvira stvaraju i podlogu za razvoj katoličke televizije. O financijama sam Vam već govorila, mogu samo ponoviti, nema sigurnosti i odlučnog ljudskog stava „Hoćemo, uspjet ćemo financirati programe“. Ali, mogu i imam potrebu reći „Vjerujem (Gospodinu) da ćemo uspjeti“. Financijska konstrukcija je otvorena, ali vjerujem da će se potrebno 'pokrivati' dostatno. Božja stvar ima tendenciju rasta pa se i mi nadamo da ćemo doživjeti krošnju posijanog sjemena.
Nedavno ste gostovali i na najvećoj katoličkoj televizijskoj kući EWTN i predstavili hrvatske nacionalne vrijednosti i projekt Laudato obiteljske televizije. Zgodno ste rekli: „I Crkvi je potreban glasonoša, a to su mediji“. Kako Vi opisujete i pojašnjavate hrvatske medije i zašto je, iako ima premalo medija koji njeguju hrvatski identitet, najteže opstati upravo takvima? Zašto upravo takvi projekti nemaju novaca? Prilike su nam jako dobro poznate i to iz vlastitog dvadesetogodišnjeg iskustva. Znate li objašnjenje?
Takvi projekti nemaju novca jer očito strukturama koji sredstva dodjeljuju vrjednota hrvatskog identiteta ništa značajno ne predstavlja. Iako ne volim sve 'opravdavati' isprikom ili pozivom na komunizam koji smo živjeli, u ovakvim prigodama neminovno je baš to navesti kao razlog postupanja kojeg spominjete. Jednostavno, desetljećima se, u ime klase i bezboštva, sustavno nastojalo anacionalizirati članove svoga naroda, otuđiti ih od njihove baštine, kulture i svega što su stvarali na temeljima katoličke vjere. Pojedinac nije mogao graditi svoju specifičnu individualnost, nego je trebao biti dijelom uniformiranog kolektiviteta čija je kontrola bila sveobuhvatna. Mnogi od onih koji su mislili svojom glavom, završili su u kazamatima, bili mučeni i ubijani, bacani u jame, a broj žrtava do danas nije službeno evidentiran. E sad. Zašto je takvo raspoloženje i u dvadeset godina hrvatske samostalnosti, logičan odgovor je, jer predstavnici i zastupnici takvih ideja do danas imaju moć odlučivanja i nametanja smjerova. Riječ je o mentalitetu koji se ne mijenja preko noći, niti se automatski može promijeniti promjenom sustava vlasti. Svjedoci smo kako se svakoj samostalnoj hrvatskoj i katoličkoj ideji prišiva etiketa ustaštva, klerofašizma. Trovanje javnosti takvim podmetanjima i lažima, nažalost, nije prestalo ni u godinama hrvatske samostalnosti. Hrvatska je doista, kao suverena zemlja, mnogima jednostavno neprihvatljiva i nepoželjna. No, ne smijemo se dati obeshrabriti, nego afirmativnim življenjem svoga domoljublja takve podvale demantirati.
Kakve su reakcije mladih ljudi na Vašu obiteljsku televiziju? Hoće li biti dostatno sadržaja prilagođenih njima?
Reakcije mladih su jako pozitivne, uostalom, većinu redakcijskog kadra zasad i čine mladi ljudi. Mladi su pokazali svoje sposobnosti i u organizaciji koncerta popularne duhovne glazbe „Progledaj srcem“, kojeg ćemo drugi put, ovoga studenog organizirati u zagrebačkom Domu sportova, nakon što je prošle godine prostor Hypo centra bio malen za brojne zainteresirane iz cijele Hrvatske. Bit će i sadržaja namijenjenih njima, npr. emisija „Božanstvena komedija“, koja će na humorističan način propitivati stvarnost, a njeni autori su trojica mladih ljudi. Vidjet će se mnoga mlada lica na ekranu LTV-a, i u emisijama koje će se emitirati.
Gdje ćete se sve emitirati i koliko mislite da ćete gledatelja već u početku imati?
U Hrvatskoj će se LTV emitirati putem IPTV i kabelskih operatera. Želimo biti dostupni i za brojnu hrvatsku dijasporu, povezivati iseljenu i domovinsku Hrvatsku. Želimo osigurati satelitski prijenos signala za inozemne IPTV u BiH, Njemačkoj, Austriji i za kabelske operatore u SAD-u (npr. RogersTV, Time Warner Cable), Australiji (Foxtel), kao i gledanje na zahtjev putem web portala. S brojem gledatelja ne bih licitirala niti to smatram umjesnim. Mislim da je i neozbiljno na taj način postupati ili išta pompozno najavljivati, „Imat ćemo toliko i toliko gledatelja“. Mi ćemo nastojati dati sve od sebe u dobroj ponudi, a odaziv gledatelja će nam biti smjer i korekcija kako djelovati. Svatko želi doći do što više ljudi, to je i naša želja, ali zasad nema mjesta za takvu vrstu kalkulacija i procjena. Želimo biti prepoznati, i treba puno raditi, kako bi se to očitovalo i u zadovoljavajućem broju gledatelja.
Hrvatsko slovo nije niti nakon dvadeset godina riješilo način financiranja, sve nam je teže i teže, jer niti naši izrazito vjerni čitatelji nemaju novaca… Ministarstvo kulture RH svake nam je godine dodatno smanjivalo namjenska sredstva iz državnoga proračuna Republike Hrvatske, želeći da zapravo prestanemo postojati. No, još uvijek smo tu. Imate li optimističnu poruku za nas i vjerujete li da će se nešto i u tome dijelu promijeniti?
Već sâmi Vaš opstanak, usprkos okolnostima koje otežavaju Vaše djelovanje, pokazuje snagu koju nosite u sebi, u svojim novinarima, načinu praćenja događanja i pristupa temama. Kao vjernik, još bih rekla, Bog, dakle, ipak želi da postojite. Moramo imati na umu da postoje dvije stvarnosti: profitabilna, koja do sredstava dolazi raznim načinima i spremna je igrati i na najniže ljudske strasti i odstupati od načela etike i profesionalizma; i nekomercijalna, vođena isključivo pozitivnim vrijednosnim pristupom i željom da čovjeku ponudi najljepše, a što ovaj svijet uglavnom takvim i kao „zanimljivim“ ne prepoznaje. No, ne dajmo se obeshrabriti. Nema tog novca i politike koja treba i može platiti mir i čistoću nečije savjesti, korektnog poslovanja, u konačnici, odgovornosti pred Bogom i ljudima da je to što i kako radimo vođeno plemenitim i moralnim motivima. Svi smo željni da postoje razine vlasti gdje se poštuje i promiče, podržava ulaganje u istinske hrvatske vrijednosti koje pritom nikog ne omalovažavaju ili nešto nekom uskraćuju. Nadam se da će doći vrijeme kad se neće gledati i govoriti „mi ili oni“, nego kad će se prepoznati potreba izgradnje zajedništva u različitosti, međusobnog uvažavanja i poštivanja te značaj konsenzusa oko bitnoga u hrvatskom identitetu, što omogućuje egzistenciju i onima koji taj identitet potkopavaju i vrijeđaju. Čini mi se da ste svojim pitanjem željni neke čvrste poruke i sigurne garancije, no to nam nitko ne može dati. Možemo i trebamo svatko na svome polju nastojati za što boljim i pravednijim djelovanjem, ali i biti spremni platiti cijenu koja se pritom često 'ispostavi', jer, suvremeno društvo, nažalost, promiče kako dobro nije vijest. LTV želi upravo suprotno – pod geslom „Istinito, lijepo i dobro“, dobre događaje, koje neki medijski vlasnik željan senzacije smatra dosadnim, nezanimljivim, „netelevizičnim“, javnosti predstaviti kao značajne i vrijedne pažnje. Trudimo se svi ono što je dobro, istinito i lijepo, činiti dostupnim široj javnosti, koliko god to bilo plivanje uzvodno i mimo struje. Onaj tko je vjernik, u svemu je pozvan prepoznavati i vrijednost žrtve i blagoslov koji dolazi po podnošenju križa kako nam je to pokazao i Isus Krist na svom životnom putu. Bio je neshvaćen, no, nije se prilagođavao „lagodnosti“ svijeta.
Srdačno Vam zahvaljujem na razgovoru, uz najbolje želje. Radujemo se hrvatskoj obiteljskoj televiziji Laudato!
Hvala Vama za želju da se upoznate s trenutnom fazom razvoja LTV-a. Vjerujem da ćemo se susresti i u našim emisijama, kada „Hrvatsko slovo“ može biti naš sugovornik i tumač stvarnosti u segmentu koji zanima gledatelje, među kojima će, vjerujem, biti i Vaši čitatelji. To je način suradnje i primjer kako zajedno možemo biti promicatelji najljepšega u našoj domovini i narodu. Želim Vam još mnoge brojeve u izlaženju, nadahnuće i snagu u stručnom i ozbiljnom, kvalitetnom propitivanju i tumačenju stvarnosti. Nemojte posustati, budite i dalje hrabri! Nosite naziv temeljnoga kojima svi komuniciramo međusobne poruke – a to je, naše lijepo i sačuvano - hrvatsko slovo. Za to se, hrvatsko slovo, trebalo i izboriti, za i zbog njega su mnogi naši pretci dali i svoj život. Pri pomisli na tu činjenicu, Vaša odgovornost u javnom djelovanju tim je posebnija i još i veća. Hvala Vama na svemu što ste dosad ostvarili, želim Vam uspjeh u daljnjem djelovanju!
