Naime, Srpska pravoslavna crkva (u daljnjem tekstu; SPC) smatrala se financijski oštećenom zbog iznosa naknade za navedeno poljoprivredno zemljište. Iznos se temeljio na odredbama Pravilnika o mjerilima za utvrđivanje vrijednosti oduzetoga poljoprivrednog zemljišta, šuma i šumskog zemljišta (Pravilnik/1998, Izmjene/2001 i Pravilnik 2004) koji je bio više puta mijenjan tijekom postupka isplate naknade za to zemljište, piše nacionalno.hr.
Europski sud je naveo da država ima široku slobodu procjene u pitanjima povrata imovine te da je propis temeljem kojeg je SPC obračunata naknada bio u skladu s općim interesom. Sud je primijetio da je SPC dodijeljen srednji iznos naknade za oduzeto zemljište koji nije nerazumno mali, posebice imajući u vidu da je isti gotovo tri puta premašio iznos koji je SPC mogla očekivati prema propisu koji je bio na snazi na početku postupka. Stoga je Sud utvrdio da je ovakvo miješanje države u pravo na mirno uživanje prava vlasništva SPC bilo u skladu s Konvencijom (čl. 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju).
U kontekstu prava na pošteno suđenje (čl. 6. Konvencije) Europski sud je prigovor SPC proglasio nedopuštenim jer su domaća upravna tijela imala pravo primijeniti posljednji propis koji je bio na snazi prije donošenja odluke o naknadi, a temeljem kojeg je SPC dodijeljena tri puta veća naknada od one koju bi ostvarila temeljem propisa koji je bio na snazi ranije.
Ova odluka je konačna te je dostupna na web stranici Suda (www.echr.coe.int/hudoc) na engleskom jeziku, a nakon prijevoda na hrvatski jezik, bit će dostupan na web stranici Ureda zastupnika Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava.
