Marinove oproštajne riječi prenosimo u cijelosti:
"Usnula si voljena moja
Izmolili smo valjda stotinu krunica Božjeg milosrđa u ova dva dana. Mazimo ju. Pjevamo joj pjesme. Posebno je voljela slušati Amorose – Yeshua. Moj je ljubljeni od svih najljepši, pored tisuća, pored tisuća. Puštamo joj iznova i iznova. Marta, Lucija moja, brat moj pjevamo pored Danijele Božju pobjedu, Emanuel vraćamo se uvijek na Amorose i Yeshua. Plačemo i slavimo živoga Boga, Boga živih.
Sve je teže disala. Hropci u plućima. Plačemo svi, ali ne očajavamo. Mi smo kršćani. Vjerujemo u život vječni. U ruke sam joj stavio križ svetog Benedikta, Barbara Fujina ga poslala. U jednom trenutku kaže moj brat: pusti je brate, pusti ju Tati.
Poljubim ju u obraz, zagrlim ju i kažem: puštam te Onome koji te je stvorio i koji te je meni darovao. I druge sekunde Danijela kratko uzdahne i ispusti besmrtnu dušu našem nebeskom Ocu. Nevjerojatno.
Nevjerojatno.
Hvala Ti Bože na mojoj Danijeli. Hvala Ti na životu moje žene, ljubavi moje, srcu srca moga. Hvala ti na majci djece moje. Hvala ti na svemu što smo proživjeli. Hvala Ti Isuse što me učinila boljim čovjekom i kršćaninom.
Čekaj me Voljena moja.
Čekaj me u stanovima nebeskog Jeruzalema.
Čekaj me tamo gdje ću i ja doći kada i mene Krist Kralj pozove s lica ove Zemlje.
Čuvat ću nam djecu. I ostat ćemo vjerni Kristu Spasitelju. Drugog puta nema.
Čekaj me, Voljena moja."
Istoga dana, rano ujutro Marin je na svojem Facebooku objavio post u kojemu je poslao snažnu poruku svim supružnicima…
Prijelaz
Još traje. Vidljiva priprema tijela da pusti dušu. Teško je. Danijela je mlada, srce, pluća su zdravi. U dubokom snu tijelo se muči, sprema se završiti svoje putovanje.
Ja na kauču pored Danijele. Kćeri leže na podu, nisu htjele u sobu. Pupi s njima. Sve vrijeme jučer tijekom dana, noć – moli se krunica Božjeg milosrđa. Bez Božjeg milosrđa ne bi ovaj svijet opstao u sebi niti minute. Grlimo ju i mazimo. Tijelo u muci stišćem uz sebe, molimo. Suze samo teku. Ne prestaju. Učitelj nas je zagrlio, pokrio plaštom svoga milosrđa. Boli jako, baš jako. Ali, mir je u srcima. Kćeri u molitvi. Svi sada onako kao što smo se uvijek držali – zajedno.
Svijeća gori. Smisao života. Da svijetlimo, mi kršćani smo pozvani da – svijetlimo. Da budemo primjer u dubokim i tamnim noćima palog svijeta istine evanđelja. Time sami izgaramo, trošimo se jako. Ali kada izgorimo ne nestajemo nego tek – nastajemo za vječnost.
Isuse dobri, jačaj moju obitelj, a Danijeli srcu srca moga podari mir. Nosila je svo ovo vrijeme križ teški s velikom ljubavi. Nikada nije mrmljala, nikada nije rekla: zašto ja. Nikada. I stotinu puta je rekla djeci, nama: ja se smrti ne bojim. A kada bismo bili sami govorila mi je: ako odem, čuvaj mi djecu… najviše ju je boljelo što im neće moći biti na vjenčanju.
Kratak je život. Muževi, majke, mi smo ustvari ispunjeni mirom jer nismo došli u vrijeme muka da bismo sada Danijelu ljubili. Ljubili smo je cijeli život. Nismo došli sada u vrijeme duboke boli, da dok ovako pati joj govorim koliko mi znači. Dvadeset i četiri godine sam s njom. Od sedamnaeste. Uvijek je znala da mi je na prvom mjestu. Moja žena pa kćeri. Ne čekajte prolaz dolinom trnja da bi tada vidjeli koliko vam znači vaša žena i obratno. Sada budite strpljivi. Sada gradite. Sada opraštajte. Sada ljubite. Sada se predajte. Sada sebe ništite da bi obitelj rasla. Sada se žrtvujte. Sada se posvetite. Sada ljubite. Ništa nema važnije u ovom svemiru od obitelji. Sve što ostvarite pa bilo to nešto najveće u očima svijeta – ništa je ako ste iznevjerili svoju obitelj. Obitelj je stup. Temelj.
Sidrište života. Čuvajte svoju obitelj.
Samo je ljubav tajna dvaju svjetova.
Jutros rano obavijestio je o sprovodnim obredima i još jednom posvjedočio o miru koji je sišao nad njegovu obitelj.
