Jer ta slova su zlatnim, krvavim i dostojanstvenim slovima upisana u srce tvoje, tvojih roditelja, tvojih baka i djedova. Ta samo tebi uklesana slova neka ti budu putokaz ostanka. I namjerno onima koji te tjeraju vani koji ti pišu presude odlaska usklikni: "sa prezirom odbijam vašu presudu". Negdje u dalekim zemljama i ovdje u našem, mome i tvome, susjedstvu se pišu takve presude. Pišu se presude i meni i tebi, a Ti prijateljice i prijatelju nemoj zašutjeti. Pusti suzu i sklopi ruke i moli sa dostojanstvom i ponosom. A oni koji donose danas presude ostati će u mračnim prostorima svoje osamljenosti bez dostojanstva i ponosa. U njihovim srcima ne zlatnim već olovnim, ne krvavim već zločinačkim slovima piše prodajem obraz, prodajem dostojanstvo i prodajem ponos. Prijatelju i prijateljice popuni se na krovove i viči iz svega grla:
"Herceg-Bosno srce ponosno, Posavino zemljo draga, Srednja Bosno kućo fratara. Viči nadalje dok Neretva teče biti će i Mostara, dok na Šuici snijega ima biti će i Kuprešaka." Viči i ostani tu, budi ponosan/na i budi dostojanstven/a Hrvat i Hrvatica na svjetlu života.
Fra Ivo Rastočić
