Hodočasnički blagoslov na početku puta udijelio je fr. Nikola Leopold Noso, župnik Župe bl. Augustina Kažotića na zagrebačkoj Pešćenici, dok je braću hodočasnike na kraju njihova višednevnog hoda blagoslovio fr. Petar Galić, upravitelj Nacionalnog svetišta bl. Augustina Kažotića i starješina trogirskog samostana.
Tijekom jedanaest dana dvojica braće dominikanaca propješačili su više od 340 km, prošli su kroz 6 hrvatskih županija te nekoliko desetaka gradova i sela.
„Vidjeli smo prekrasne prirodne krajolike, od šuma i ravnica do brda i planina, od rijeka i potoka do jezera i mora, i kad je Sunce pržilo, i kad se nebo otvorilo, i kad smo bili omamljeni od vrućine, i kad smo bili mokri do kože, i kad nije bilo daška zraka, i kad nas je vjetar zapuhivao sa svih strana. Na cestama i stazama nailazili smo na uginule i žive životinje, od zmija i ježeva do jazavaca i zečeva, a jednim dijelom puta pratio nas je pas Roki koji nas je morao napustiti kad ga je gazda pronašao i konačno uhvatio, dok je jedan od najvećih izazova bio zaglušujući promet na nerijetko uskim i strmim prometnicama. Jednostavno govoreći, doživjeli smo toliku ljepotu naše Hrvatske da je to nemoguće riječima opisati, osjetili smo neukrotivu moć i nepredvidljivost prirode, kao i svu silinu i opasnost prometa na našim cestama.
Na putu smo svakodnevno susretali i upoznavali nove ljude. Nekad je to bio običan pozdrav, praćen srdačnim pogledom, nekad je to bio zvuk automobilske trube vozača koji su nas tako podržavali, a nekad su to bili razgovori i druženja s pojedincima i obiteljima koji su trajali satima. Bili su to trenuci u kojima su nam srca bila ispunjena, a nije nedostajalo ni zdravog smijeha ni domaće okrepe za tijelo. Posebno bismo željeli istaknuti velikodušno gostoprimstvo gđe Gordane Čolić u Tušiloviću, fra Jakova Begonje u Mirlović Zagori i gđe. Mare Višić u selu Koprno, a treba spomenuti i provincijala fr. Slavka Sliškovića koji nas je na putu obradovao i ohrabrio prigodnim bratskim pohodom.
Na kraju valja istaknuti da je hodočašće vjerski čin putovanja koji u kršćanstvu simbolizira život kršćana kroz trpljenje i napor puta do konačnog cilja, a to je susret s Gospodinom u vječnosti. Motiv hodočašća može biti molba ili zahvala za neku milost ili potrebu, ili pak osobna duhovna okrepa i obnova. Na putu od Zagreba do Trogira bili smo zajedno s drugima u njihovim i našim molitvama, osobnim i zajedničkim, i zato ovo hodočašće nije put samo dvojice braće dominikanaca, nego je to put mnogih koji su bili dio jednog prekrasnog duhovnog zajedništva. Bogu hvala i slava“, napisali su fr. Zvonko i fr. Domagoj Augustin, podijelivši dojmove s hodočašća, javlja IKA.
