Kolumnist Večernjeg lista Darko Pavičić analizirao je izjavu pape Franje koji je u zrakoplovu razgovarao s novinarima te na pitanje dopisnika Večernjeg lista Silvija Tomaševića o proglašenju Alojzija Stepinca svetim kazao kako ga zanima istina. U potrazi za istinom Papa je, kako je istaknuo, molio za pomoć srpskog patrijarha Irineja.
Prenosimo analizu kolumnista Večernjeg lista:
Ponovno šok za hrvatske katolike oko Stepinčeve kanonizacije. Papa Franjo ovoga puta, na povratku iz Bugarske i Makedonije, na upit našeg novinara, nedvosmisleno je poručio da do kanonizacije još neće doći. Čak i bez obzira na to što se mislilo da je zadnja prepreka uklonjena nakon završetka rada mješovite komisije Hrvatske biskupske konferencije i Srpske pravoslavne crkve, koju je upravo osnovao papa Franjo, kako bi se došlo do istine o liku i djelu kardinala Stepinca.
No, papa veli da istinu o Stepincu još treba tražiti. Nažalost, nije rekao koju i zašto, pa se osjećaj gorčine iz svih ovih godina čekanja dodatno produbio, jer je Sveti Otac rekao kako tu istinu on traži u suradnji sa Srpskom pravoslavnom crkvom, za koju, kao što se zna, postoji isključivo jedna „istina“, a to je da je Stepinac „ustaški vikar“ te je zbog te „istine“ izrazito neprijateljski nastrojena prema Stepincu. A kako s neprijateljem tražiti istinu, doista je teško odgonetnuti.
Napeto među pravoslavnima
No tu se krije i dio odgovora u razumijevanju ovakvoga papina stava. A to je da za njega SPC nije neprijatelj. Pokazao je to sad i u susretima s pravoslavnim crkvama u Bugarskoj i Makedoniji, odakle se upravo vratio. Pokazuje to sve vrijeme svojeg pontifikata i na mnogima začuđujuće načine traži i inzistira na putovima zajedništva katolika i pravoslavaca. Na primjeru Hrvatske, prebija se to, kako vidimo, preko Stepinčevih leđa.
Naime, sam papa rekao je našem novinaru kako je Stepinac blaženik Katoličke crkve i Crkva ga kao takvoga štuje i vjernici mu se mogu moliti. I to je posve ispravno tumačenje, jer je svatko tko je u katoličkom svijetu proglašen blaženim de facto svet, tj. zadovoljio je sve te uvjete svojim krepostima, a razlika je u tome što se blaženika časti na razini mjesne crkve, a sveca se uzdiže na čast opće. Prema tome tumačenju, Stepinac je svet. I ne samo prema tome nego i prema činjenici, koju je papa prije istaknuo, a to je da je proces potpuno dovršen i da se čeka samo njegov potpis. Dakle, nema nikakve mrlje, što priznaje i sam papa Franjo, na Stepinčevoj svetosti, nego je u pitanju politika, ekumenizam, međucrkveni odnosi, zovimo to kako hoćemo.
A u tim među crkvenim odnosima stvari danas nisu jednostavne. Papa se, s jedne strane, želi približiti pravoslavnima i uspostaviti jedinstvo, a istodobno pravoslavni svijet tresu velike turbulencije poput, primjerice, najnapetijih odnosa između Moskve i Carigrada zbog carigradskog priznavanja autokefalnosti Ukrajinske pravoslavne crkve. Papa istodobno pohodi pravoslavne Bugarsku i Makedoniju (gdje još uvijek ima problema s autokefalnošću Makedonske pravoslavne crkve i to upravo od SPC-a), s manjinskim katoličkim življem, čije veze npr. iz Makedonije sežu do Sarajeva, gdje se osim pravoslavlja i katoličanstva, susreće i islamski svijet.
A na granici svega toga je mala Hrvatska, koja s nestrpljenjem iščekuje svoga sveca, što, kako se priča po Vatikanu, Svetoga Oca već pomalo iritira, pa delegacijama koje dolaze iz Hrvatske već na vratima savjetuju – samo ga nemojte svaki put pitati kada će proglasiti Stepinca svetim! I u toj anegdoti krije se dio odgovora na onu spomenutu gorčinu s početka ovoga teksta. Naime, o Stepincu je u Vatikanu trebalo više govoriti jučer nego danas. To je, za razliku od hrvatske političke i crkvene diplomacije, godinama uporno činila ona iz Beograda. Dakako, šireći o Stepincu ružnu sliku. Tako je papa Franjo lako mogao steći sliku i o patrijarhu Irineju da je „veliki patrijarh“, kako je rekao u avionu, premda se radi o osobi koja nije propustila priliku uvrijediti Hrvate i katolike, njihove svećenike i biskupe, da su ustaše. Ako je to nečija veličina, onda nazdravlje! No, papu Franju očigledno nije imao tko iz Hrvatske brifirati o svemu tome, pa je sada u Stepinčevu mrzitelju Irineju pronašao sugovornika za traženje zajedničke istine.
“Čestitka” na rođendan
Sve je, dakako, trebalo biti posve drukčije i dio odgovornosti za ovakvo stanje u „Stepinčevoj čekaonici“ leži i na vodstvu Katoličke crkve u Hrvatskoj, koje nije prepoznalo da će biti nedovoljno to što je sama Stepinčeva kauza uredno završena, već i to da je tražitelji tobožnje istine buše na sve strane. I zato je Stepinac danas u čekaonici.
Zbog nedovoljnog utjecaja naših biskupa i teologa u Vatikanu, koji očigledno nemaju pristupa papi i njegovim krugovima, Hrvatsku Vatikan danas tretira kao provincijalnog statista u globalnim međucrkvenim kretanjima, bez obzira na naš važan geopolitičko-strateško-crkveno-ekumenski položaj. Zato se zbog Stepinca hrvatski katolici ne trebaju žestiti na papu Franju. A niti na svoje biskupe. Ne treba se žestiti ni na koga. Jer je Stepinac svet, tj. blaženik, kako je papa rekao i očigledno je da formalnu potvrdu čeka samo iz političkih i njemu znanih razloga. Koji su, da paradoks bude veći, kao svojevrsna „čestitka“ objavljeni upravo jučer, 8. svibnja, kada je kardinal Alojzije Stepinac „proslavio“ svoj 121. rođendan.
KRONOLOGIJA KANONIZACIJE KARDINALA ALOJZIJA STEPINCA
1998. Papa Ivan Pavao II. proglasio je kardinala Stepinca blaženim u Mariji Bistrici 3. listopada 1998. pred mnoštvom od
2014. Na Stepinčevo 10. veljače 2014. na proslavi u Rimu prefekt Kongregacije za kauze svetaca kardinal Amato objavio je slučaj čudesnog ozdravljenja po Stepinčevu zagovoru.
2014. Patrijarh SPC-a Irinej u travnju 2014. šalje prvo pismo, a u lipnju 2015. drugo pismo papi Franji i traži da se zaustavi kanonizacija kardinala Stepinca
2016. Papa Franjo osniva mješovito povjerenstvo Hrvatske biskupske konferencije i Srpske pravoslavne crkve o povijesnoj ulozi kardinala Stepinca
2017. HBK i SPC završava s radom i zaključuje da „u slučaju kardinala Stepinca tumačenja koja su pretežito davali katolički Hrvati i pravoslavni Srbi ostaju i dalje različita“.
