Divni i moćni stihovi našega Marina Karačića hvale i slave Boga, a istovremeno pozivaju i sve nas da svakodnevno zahvaljujemo na svemu što nas okružuje. Toliko je Božjih ljepota oko nas, koje tako često zanemarujemo i svojim neodgovornim ponašanjem uništavamo.
Moja supruga i ja odlučili smo da u ovom videospotu bude i naš sin David. Razlog je ove odluke jednostavan: promatrajući svijet Davidovim očima, dolazimo do onog osjećaja koji smo mi malo stariji izgubili. Njega sve ostavlja bez daha! Jedan običan mali potok izazove stotine postavljenih pitanja! On bi satima mogao stajati kraj njega i diviti mu se. A kad je, hodajući puteljkom, odjednom ugledao veliko jezero, taj je trenutak za Davida bio poput otkrivanja kakva novog planeta, gledano iz naše perspektive, slično spuštanju na Mjesec. Ne skidajući svoje velike oduševljene oči s ovoga otkrića, stotinu je puta uperio prstić na to plavetnilo vičući iz svega glasa: „Jezeroo, tataa, jezero!!!“ I opet, i opet, i opet…
Eto, upravo kroz tu malu djecu Bog nas uči kakvo bi naše srce trebalo biti prema ovome našem zemaljskom domu. Valjalo bi se katkad baciti u tu dječju malenost i hvaliti, slaviti Boga. Vjerujem da bismo takvim činom i mi postajali radosniji i zahvalniji. Slaveći i hvaleći svojega Stvoritelja, uzdižemo srce u visine, a to ozdravlja. Naposljetku, ovaj naš mali David također je Božji dar, kao i svako drugo dijete, pa mislim da bi dobro bilo ponekad i njima uzvratiti jednakim oduševljenjem što postoje, što su ovdje s nama i što taj Božji dar podsjeća koliko ljubav može biti lijepa." Alan Hržica
Autor glazbe i teksta: fra Marin Karačić
Glazbeni producent i aranžman: Goran Kovačić
Gitare: Andrej Grozdanov Treba li biti u jednini?
Klavir: Goran Kovačić
Bas-gitara: Marijo Bilić
Bubanj: Mario Klarić
Prateći vokali: Vanessa Mioč i Dragan Brnas Fudo
Izvođač: Alan Hržica
