Postoje trenutci u našem životu kada sjednemo moliti i ne osjećamo ništa. Ne doživljavamo nikakvu radost ili mir, i borimo se s molitvom.
Možemo čak biti u iskušenju da odustanemo od molitve.
Sveti Franjo Saleški prepoznaje ovu situaciju, piše Aleteia i napisao je pismo svetoj Jane Frances de Chantal, koja je proživljavala takvu duhovnu suhoću.
“Najviša točka svete religije je biti zadovoljan golim, suhoparnim činovima koji se izvode isključivo uzvišenom voljom, baš kao što bi najviši stupanj apstinencije bio zadovoljiti se jesti, ako ne s pozitivnim gađenjem, u svakom slučaju bez ikakvog okusa ili uživanja.
Jasno si objasnila svoju kušnju i nema lijeka osim onoga koji već koristiš često protestirajući našem Gospodinu da ste voljni podnijeti živu smrt i uzimati svoju duhovnu hranu bez okusa, osjećaja ili svijesti“, napisao je sv. Franjo Saleški.
Ovaj se savjet možda ne čini baš utješnim, ali je vrlo iskren shvaćajući da takvo iskušenje treba izdržati s Božjom milošću izazivajući nas da upotrijebimo svoju volju da ostanemo vjerni Bogu.
Sveti Franjo Saleški nastavlja svoje pismo, izazivajući gospođu de Chantal da te patnje ponudi Bogu:
“Dragi Gospodin nas želi toliko posvema svojim da ništa ne ostane naše, nego da se potpuno, bezrezervno prepustimo Njegovoj Providnosti. Strpljivo prebivajmo u tami Muke.”
Ako doživite suhoću u molitvi, nemojte odustati jer Isus vas poziva bliže sebi. Izaziva vas da se odreknete “osjeta” molitve i da u svakoj situaciji dokažete svoju ljubav prema njemu.
To je ono što su sveci činili u svojim životima ljubeći Boga kada su svaka radost i mir u molitvi uklonjeni.
