Ovog puta, između ostalog, otac Lorenzo daje savjete o tome što nadodati na kraju svake molitve osvrnuvši se na Evanđelje po Marku koje kaže: Tada istupiše farizeji i počeše raspravljati s Isusom. Iskušavajući ga zatraže od njega znak s neba. On uzdahnu iz sve duše i reče: "Zašto ovaj naraštaj traži znak? Zaista, kažem vam, ovome se naraštaju neće dati znak." Tada ih ostavi, ponovno uđe u lađu pa otiđe prijeko.
U trenucima velike kušnje, onaj koji ima malo vjere obično ovako moli: "Gospodine, ako postojiš i ako me ljubiš, čuj moju molitvu i udijeli mi milost koju tražim od tebe". Ako nam se za naše dobro milost ne udijeli, budemo razočarani i često gubimo i ono malo vjere što imamo. Naime, događa mi se da sretnem osobe koje pitam: "Zašto više ne dolaziš u crkvu slaviti Euharistiju?" Odgovor obično bude: "Bog me razočarao. Tražio sam od njega jednu milost, čak sam i dao obilan prilog crkvi, ali Bog me nije uslišio!"
Ako nam Bog ne udijeli milost koju od njega tražimo, to je stoga što nam ne treba za vječno spasenje. Zato nakon svake molbe koju mu uputimo, uvijek trebamo ponizno nadodati riječi koje je Isus izrekao u Maslinskom Vrtu: "Oče, neka se ne vrši moja, nego tvoja volja!"
Puno je čuda i čudesa koja Gospodin čini u našem svakodnevnom životu, ali mi smo slijepi i ne vidimo ih, bezumni smo i ne shvaćamo ih.
Veliki znak Božje ljubavi za nas je upravo utjelovljenje, smrt i uskrsnuće Isusa Krista. Naime, za vrijeme noćnog razgovora kojeg je Isus Krist vodio s Nikodemom, rekao je: "Bog je toliko ljubio svijet te je dao svoga Sina jedinorođenca da svaki koji u Njega vjeruje ima život vječni!" To je znak kojeg nam Otac nebeski daruje preko Duha svaki put kada slavimo Euharistiju. Ali puno katolika ne vjeruje u Euharistiju; zato malo njih slavi Euharistiju na dan Gospodnji.
Padre Pio i toliki sveci poput njega jedva su čekali slaviti Euhatistiju. Imali su oči da vide i mudrost da razumiju i kušaju Veliki znak Božje ljubavi za nas. Amen. Aleluja.
(O. Lorenzo Montecalvo od Družbe Otaca Božanskog Poziva)
