-Stari, i ti na ispit?
-Da, na ispit- promrmlja Wojtyla.
-Tip opasno kasni, svi su se razišli, a ja čekam jer moram danas položiti- objasnio je student.
- A ti? Ti ne poznaješ Wojtylu?- upitao je upravo pristigli.
- Ne, vjerojatno je neki dosadan tip. Nisam dolazio na njegova predavanja. Govorili su mi da su vrlo apstraktna i teška- objasnio je student.
I riječ po riječ, razgovor je prerastao u ponavljanje gradiva. Wojtyla je pitao, slušao i tako jasno tumačio zamršena filozofska pitanja da je student u jednome trenutku rekao: -Ej, koji si ti štreber! Molim te, kad dođe velečasni profesor, nemoj ići prije mene na ispit jer ću nakon tebe sigurno pasti.
A kakvo je tek bilo njegovo iznenađenje kad je čuo:- Daj indeks, ja sam Wojtyla. ( Dobio je plus četiri- sjeća se tadašnja studentica Krystyna Sajdok. Mladež Lublinskoga katoličkog sveučilišta često je prepričavala tu zgodu koja je uvijek iznova budila simpatije prema profesoru Wojtyli.)
Svetost
Ubrzo nakon atentata počeli su voziti Ivana Pavla II. u blindiranu vozilu, tzv. Papamobilu. Navodno mu je to smetalo. Jednom su u razgovoru s njim pokušali obraniti tu ''staklenu krletku'': - Ona smanjuje rizik. Ne možemo si pomoći, jednostavno se bojimo za Vašu Svetost.
-Ja također – odgovorio je Papa- brinem se za svoju svetost.
Proročanstva
O Papi, koji je trebao uvesti Crkvu u treće tisućljeće, ponavljala su se mnoga proročanstva. Neka su zvučala katastrofalno- govorila su o novome ratu i progonstvu Crkve. Onako kako se nekoć prenosila iskrivljena verzija treće fatimske tajne…
Jednom su upitali Ivana Pavla II., nadovezujući se na jedno od proročanstava, je li spreman ''pobjeći iz Vatikana preko kardinalskih trupla''.
-Da, spreman sam- odgovorio je Papa. – Ali ne znam jesu li na to spremni oci kardinali.
