Ništa mi na svijetu nema draže nego satima sjediti u prirodi i promatrati njezine ljepote. Veličanstvana je slika prirode. O, kako je divno ono vedro nebo, koje se poput kakva krova nadvilo nad našom glavom! Kad uvečer na njemu promatram blistave zvijezde, koje sa svom točnošću kruže beskrajnim nebeskim svodom, moja se duša, puna zahvalnosti i oduševljenja, diže pred prijestoljem svoga Stvoritelja, koji je izvor svih stvari. I ja pokušavam ta svoja čuvstva izraziti u notama, ali osjetim da sam nemoćan. Osjetim da nema smrtnika koji bi mogao notama, slikom ili perom izraziti ono što u blagoslovljenom času osjećam.