To je bio prvi popis za vrijeme Kvirnijeva upraviteljstva Sirijom. Svi su išli, svatko u svoj grad, da se upišu. Tako i Josip, jer bijaše iz Davidove kuće i porodice, uziđe sa svojom ženom Marijom, koja bijaše trudna, iz Galileje, iz grada Nazareta, u Judeju, u Davidov grad zvani Betlehem, da se upiše. Dok su tu bili, njoj dođe vrijeme da rodi. I rodi sina svoga, prvorođenca, te ga povije u pelenice i položi u jasle, jer u gostionici nije bilo mjesta za njih.
U tom istom kraju boravili pastiri; noćivahu pod vedrim nebom, bdijući nad stadom svojim. Najedanput im pristupi anđeo Gospodnji, i sjaj ih Gospodnji obasja, pa se vrlo uplašiše. Anđeo im reče: « Ne bojte se, jer vam, evo, donosim radosnu vijest o velikom veselju za sav narod: Danas vam se u Davidovu gradu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin. I neka vam ovo služi kao znak: Naći ćete Djetešce povijeno u pelenice gdje leži u jaslama!»
Odjedanput se anđelu pridruži mnoštvo vojske nebeske koja je hvalila Boga:
« Slava Bogu na visini i na zemlji mir ljudima koje ljubi!»
Kad anđeli od pastira odu na nebo, pastiri počnu govoriti jedan drugomu: «Hajdemo, dakle, do Betlehema i vidimo ovaj događaj s kojim nas upozna Gospodin!» Odu žurno i nađu Mariju i Josipa s Djetešcem gdje leži u jaslama. Kad ga vide, saopće što im je rečeno za to Djetešce. Svi koji su čuli pastire, divili su se onomu što su im rekli. A Marija je pamtila sve te događaje i razmišljala o njima u srcu svome. Zatim se pastiri vrate hvaleći Boga za sve što su čuli i vidjeli onako kako im je bilo rečeno.» (Lk.2:1-20).
Vrlo je lako zapaziti, kako su milijuni ljudi širom svijeta zaboravili pravi smisao Božića kao Svetog dana. Budući da pravi sadržaj Božića treba plijeniti i zahvatiti cijelo kršćanstvo, Božić ima veliki značaj u čitavoj povijesti čovječanstva. Možemo se danas zaustaviti na tri simbola, navedena u Svetome Pismu – Bibliji, koja nam mogu objasniti istiniti značaj Božića – kao rođendana Gospoda Isusa Krista.
Kolijevka – jasle.
Kao prvi simbol se pojavljuje kolijevka. Biblija izriče, kako se Bog javio u tijelu:
« Bez sumnje, uzvišena je tajna prave vjere, onaj koji je tijelom očitovan, Duhom je opravdan, anđelima pokazan, poganima propovijedan, u svijetu vjerovan, u slavu uznesen.» ( I.Tim.3:16).
Bog u kolijevci – u jaslama! Bog u čovječjem tijelu! Bog u osobi sićušnog djeteta.
Riječi koje su nam ostavljene: « Marija je rodila Sina prvenca, povila ga i položila u jasle», označuju najveći događaj za koji svijet nije nikada do tada znao. Njegovo je ime Emanuel, što znači: « Bog je s nama».
Uvijek uzbuđuju glasovi o tome da je netko iz svemirskog prostranstva posjetio našu planetu.
Biblija nam govori o stvarnom događaju:
« Ali, kada dođe punina vremena, posla Bog svoga Sina, rođena od žene, rođena pod zakonom, da otkupi podložnike zakona, da primimo posinjenje.» (Gal.4:4-5).
Da, zemlju je posjetio Posjetitelj iz visokih nebeskih prostranstava. On je Bog, Gospodar svih gospodarstava, Svemogući Bog Stvoritelj. Bog je došao i hodao ovom zemljom u ljudskom tijelu. U betlehemskim jaslama su položene nade i grijesi svijeta koji je propadao.
Tim nespretnim maljušnim ručicama, koje su se bespomoćno hvatale za slamu u jaslama, trebalo je uskoro otvarati slijepe oči, gluhe uši, utišavati burno more, liječiti bolesne, uskrsavati mrtve, da bi na kraju bile probodene na križu.
Taj nejaki glas djeteta, uskoro je trebao postati moć i sila koja je izgonila demone iz jadnih ljudi, tim je glasom učio ljude istinitom Putu i zapovjedio mrtvacima da uskrsnu.
Te nemoćne noge djeteta nosile su Isusa bolesnicima i potrebnima, a na kraju bile probodene na golgotskom križu.
Te su jasle u dalekom Betlehemu, postale karika, koja je povezala cijeli svijet s Bogom koji ljubi grešnika.
« I Riječ tijelom postala i nastanila se među nama» (Iv.1:14).
Božić nam govori o tome, kako se Bog zanima za život ljudi. Božić govori da je Bog bio spreman iz ljubavi dati svoga Sina.
Božić nije mit, nije tradicija, nije maštanje.
Božić predstavlja nepokolebljivu činjenicu.
Iz tih je jasala došao Spasitelj svijeta, koji nas nije samo naučio novom Putu života, već je sam postao taj Put i doveo nas u novi odnos s našim Ocem i Stvoriteljem.
Božić je vrijeme radosti. Ali moramo biti oprezni, da ta radost nema svoj izvor u poganskim radostima, što se očitavaju samo u primanju darova, što bi prelazilo u razuzdanost u jelu, piću i drugim oblicima veselja.
Istinita se sreća očitava u tome da Božić objavljuje činjenicu da se Bog pojavio u tijelu, da je Bog bio u Kristu, da je Bog pomirio ovaj svijet sa Sobom.
Prava radost je plod Svetoga Duha koja se rađa u svakom istinitom Božjem djetetu.
Iz tih Božićnih jasala izvire mogućnost prave radosti za svijet, za Crkvu i za kršćanina.
Hoće li usred vašega veselja i sjećanja na rođenje Isusa Krista, biti u vašem srcu mjesta za pravu radost, koju vam donosi Gospod Isus.
« Anđeo im reče:' Ne bojte se, jer vam, evo, donosim radosnu vijest o velikom veselju za sav narod. Danas vam se u Davidovu gradu rosio Spasitelj – Krist, Gospodin. I neka vam ovo služi kao znak: naći ćete Djetešce povijeno u pelenice gdje leži u jaslama!» (Lk.2:10-12).
Dakle, prvi znak utjelovljenja Gospoda Isusa Krista su Jasle.
Križ
Drugi kršćanski znak koji jasnijim svijetlom obasjava Božić je križ.
Nemoguće je slaviti Božić a ignorirati Golgotu. Upravo, kod prvog Božića su bila prisutna dva elementa – svijetlo i tama. Bila je tamo radost s primjesom žalosti i tuge. Isus se rodio radi toga da umre.
Kada se Isus približavao križu i nalazio pred Pilatom rekao je:
« Ja sam se zato rodio i zato došao na svijet da svjedočim za istinu.» (Iv.18:37).
Rođenje je bilo predvorje strašnoga petka. Sve što je Isus činio na zemlji, bilo je samo pomoćni, usputni čimbenik prema činu iskupljenja što je kulminiralo na Golgoti.
Sjena križa se nadvila nad betlehemske jasle kod rođenja Isusa kada je Šimun prorokovao Mariji, Isusovoj majci:
« Gle, ovaj je određen za propast i uskrsnuće mnogih u Izraelu, za znak kojemu će se protiviti – a tebi će samoj mač probosti dušu – da bi se otkrile misli mnogih srdaca.» (Lk.2:34-35).
Za kršćane se radost Božića ne ograničava samo slavnim, nadnaravnim rođenjem, što je zapravo i bilo, jer se Isus rodio od Djevice.
Rođenje Isusa ima daleko veći značaj u pobjedi Njegove smrti i uskrsnuća, što je davalo smisao Njegova rođenja.
Najveći ideal Božića je objava požrtvovne Božje ljubavi:
« Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni.» (Iv.3:16).
Prava slika davanja darova na Božić, shvaćamo li to ili ne, zapravo je u tome, da bi Duh te Božje ljubavi zahvatio Božji narod u taj sveti dan.
Bog je darovao Sam Sebe. Isus je umro za sve ljude. Tako i mi darujemo žrtvu ljubavi onima koje volimo.
Na Golgoti je bila iskazana punina izlijevanja Božje ljubavi. Oni, koji su bili protivnici i neprijatelji Isusa, čuli su potpuno za njih strane riječi ljubavi:
« Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine.» Njegova je ljubav izmijenila njihov život, priznali oni to ili ne.
O, kako danas trebamo na ovome svijetu taj duh dobre volje.
Kako se danas utjecaj zle volje i neprijateljstva razlijeva po cijelome svijetu. Čak i u nekim kršćanskim krugovima može se vidjeti neprijateljstvo prema Gospodu. Kao što je Savle mislio da progonom kršćana služi Bogu.
Ne može biti pravog proslavljanja Božića, gdje prevladava zla volja.
Obitelji, crkve, rase, nacije, narodi su razdijeljeni. Kada stojimo u podnožju križa, ne možemo ispitivati ništa drugo nego dobru volju svih ljudi. Križ rješava pitanje svega svijeta. Križ je izvor i primjer praštanja iz ljubavi.
Kruna
Treći znak koji nam pomaže da razumijemo smisao Božića je kruna. Prorok Izaija je gledao pravi Božić u dolasku Kralja Izraela. Već prije sedam stoljeća prije rođenja Isusa Krista prorok izriče:
« Jer dijete nam se rodilo, sina dobismo, na plećima mu je vlast.» (Iz.9:6).
Božji dar je došao k nama ukrašen zlatnom krunom, koja označava Njegovu vlast.
« Od Jude žezlo se kraljevsko, ni palica vladalačka od nogu njegovih udaljiti neće. Dok ne dođe onaj kome pripada – kome će se narodi pokoriti.» (Iz.49:10).
A gle, Božji Knez mira, nepromjenjivi nasljednik nebeskog prijestolja leži u jaslama u štali.
Mnogi roditelji ukrašavaju kolijevke novorođenog djeteta s velikim vrijednostima, a Isus – Princ nebeski se nalazi u slami u jaslama. Isus se rodio u štali. Živio je u poljima i vrtovima. Noćio je u maslinovom grmlju. Bio je okrunjen trnovom krunom i visio na drvenom križu. Kada je visio na križu, Njegovi su se ubojice Njemu rugali i objesili natpis na grčkom, latinskom i jevrejskom jeziku: « On je kralj»
Ovi su jezici bili svjetski jezici toga vremena, a natpis je na svakom jeziku objavio da je Isus bio kralj.
Kako su malo razmišljali o tome, kako će se za nekoliko sati Isus objaviti kao Kralj i kraljevati nad smrti, paklom i grobovima.
Isusovo trijumfalno uskrsnuća je svjedočilo tada i za uvijek da je Isus Bog nad bogovima. Kada se Isus uznesao na nebo Njegovi su učenici gledali na nebo kuda je otišao, dok Ga oblaci nisu zakrili iz vidokruga i dok se nisu pojavili anđeli s obećanjem:
« Galilejci, zašto stojite i gledate u nebo? Ovaj isti Isus koji je uznesen na nebo između vas opet će se vratiti isto onako kako ste ga vidjeli da odlazi na nebo.» (Dj.1:11).
Netko je rekao, da kada je kraljica Viktorija jednom slušala propovijed o drugom dolasku Isusa kazala je svome pratiocu: « O kako bi voljela da Isus dođe za vrijeme moga života» - « Zašto – vaše visočanstvo?» - pitao je pratilac. Na licu kraljice se vidio duboki doživljaj i odgovorila: « Radi toga što bih ja željela staviti moju krunu kod Njegovih nogu.»
Kako je s tobom, dragi prijatelju.
Ova tri znaka za pravo razumijevanje Božića: jasle, križ i kruna, su tako važni i za tebe.
