Razmatranje
Krist je dovršio starozavjetno i na posljednjoj večeri ustanovio novo svećenstvo. On sam je prvi i pravi Svećenik, koji, ne po krvi jaraca nego po svojoj, uđe jednom zauvijek u Svetinju i nađe vječno otkupljenje, (usp. Heb 9,12) Krist samoga sebe prinosi za žrtvu. Htio je da ta žrtva ostane nazočna među svim generacijama i da svi imaju udjela u njoj. Stoga je ustanovio novo svećenstvo. Predao je apostolima, a time i njihovim nasljednicima, da njemu na spomen slave Euharistiju, pasu njegovo stado i pronose njegovu riječ širom svijeta. Svećenik za ostvarenje svoj uloge u Novom savezu mora s Krvlju Kristovom žrtvovati svoju vlastitu krv, staviti svoj život Bogu na raspolaganje.
Čitanje (Lk 22,14-20)
Kada dođe čas, sjede Isus za stol i apostoli s njim. I reče im: "Svom sam dušom čeznuo ovu pashu blagovati s vama prije svoje muke. Jer kažem vam, neću je više blagovati dok se ona ne završi u kraljevstvu Božjem."
I uze čašu, zahvali i reče: "Uzmite je i razdijelite među sobom. Jer kažem vam, ne, neću više piti od roda trsova dok kraljevstvo Božje ne dođe." I uze kruh, zahvali, razlomi i dade im govoreći: "Ovo je tijelo moje koje se za vas predaje. Ovo činite meni na spomen." Tako i čašu, pošto večeraše, govoreći: "Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi koja se za vas prolijeva."
Krist je uprisutnio svoju žrtvu baš po svećenicima. Gledam li na svećenike kao na dar Kristove Krvi? Sada kada sam toga svjestan, zahvalit ću Bogu za taj dar i molit ću da naši svećenici budu što sličniji Kristu Gospodinu.
Kratka šutnja...
