Pogreška može biti ako nas je netko uvrijedio, a nismo mu oprostili (barem poželjeli oprostiti), jer praštanje je uvjet za psihičko, tjelesno, i duhovno zdravlje. Zatim nas mogu zahvatiti brige ili razni zadaci pa zanemarujemo molitvu ili molimo površno, rastreseno, usput. Tada je potrebno odreći se svega i ponovno ući u molitvu. Razlog za pogrešnu molitvu može biti i neprihvaćanje križeva koji dolaze, opiremo im se svom silom umjesto da ih prihvatimo, jer tek prihvaćanjem križa Bog nas uvodi u uskrsnuće. Prihvatiti ne znači pomiriti se s nekom situacijom, nego dopustiti da Bog kroz nju djeluje.
Ne prihvatiti križ jednako je kao ne prihvatiti liječnika kad dođe da nam zavije ranu kako bismo ozdravili. Ako ne prođemo ove četiri točke (priznavanje grijeha, oproštenje, odricanje i prihvaćanje križa), molitva postaje dosadna i teška kao dužnost, ne oživljava nas.
Iz molitvenika "Molitve u potrebi"
