Da je podigao vekik križ na vrh takva brda.
Kolika je to čežnja za Bogom bila,
koliko je ta vjera bila tvrda!
Hercegovačka noga, hrvatsko srce
za Bogom je išlo
dok se preko oštra kamenja do zvijezda penjalo.
Kamen više nije oštar, zaoblio se, izgubio oštrine.
Izlizale ga noge svih naroda-
još uvijek se za visinama čezne.
Pridružujem Isusovu križnome putu svoj životni put.
Znam, na tom putu nisam sama. Prati me Marijina pomoć
i njezin majčinski skut.
Na vrhu smo. Zemlju s nebom spaja visok križ.
Napisano stoji: Isusu Kristu Otkupitelju ljudskog roda
što zacjeljuje našeg života svaki križ,
otkupljuje grijehe hrvatskog i svih drugih naroda.
Polako skidamo križeve svoje s ramena
i stavljamo ih Isusu pod križ
Bilo je teško, al smo došli do vrha.
Noseći križ, poljubili smo nebo. Da, to je njegova svrha.
Ostavili smo mukei jade, boli i tlapnje da ih on za nas nosi dalje.
Krist Otkupitelj, vladar svih vremena.
A nama je vratiti se dolje,
donositi plodove što nam ih dobrota Božja dade,
obilato sipajući po nama milost vjere, ufanja i nade.
