Zašto suze teške moram da isplačem, Zašto sam razočarana i na svakog vičem?
Zašto mi srce ovoliko pati?
Zašto mi, Bože, ne želiš dati da i ja postanem mati?
To srce nikako neće da shvati!
I osjetim krivnju čim ovo kažem jer se zavaravam, jer se lažem.. ...jer znam Bogu sve je moguće, a dajem sumnji da me vuče samo zato jer sam slaba i jer želim što prije da maleno djetešce dušu mi grije Da zagrlim ga oko vrata..
Da nas zove Mama...Tata..!
Da po kući trči i nered stvara Da mu pjevam s toliko žara i pričam mu o ljubavi i tuzi, o kiši i duzi...
Zar je moje srce tako loše?
Zar moje molitve ne čuješ Bože?
Ponovno te gušim pitanjima, znam..
Al teško mi je postići da se samo predam i na riječ ti vjerujem kad želim malenog anđela sada..
O, Bože..dok još sam zdrava i mlada... Čuj vapaj tužni ove žene,
Pogledaj njene skrivene želje..
Jer ne tražim te ništa više
SAMO DA KRAJ MOG SRCA JOŠ JEDNO SRCE DIŠE..
