Ona nam govori o načinu kako je Franjo molio. On započinje molitvu zazivajući Boga i završava s namjerom opsluživanja Božjih zapovijedi. Dvije uporišne točke molitve su glagoli dati i vršiti: Bog daje kako bismo mi mogli vršiti njegovu volju. Molitva pred Raspetim Višnji i slavni Bože, rasvijetli tmine srca moga i daj mi pravu vjeru, čvrsto ufanje i savršenu ljubav, razum i znanje, Gospodine, da vršim tvoju svetu i istinitu zapovijed. Amen.
Višnji i slavni Bože, rasvijetli tmine srca moga. U vrijeme kad je Franjo izgovarao ovu molitvu, nalazio se u crkvici Sv. Damjana pred raspelom na početku svoga obraćenja 1206. godine. Imao je oko 24 godine. Zdvajao je. Nije znao što će sa svojim životom. Godinu prije susreo je gubavca i taj susret ga je duboko potresao. Razmišljao je da ostavi trgovinu i da se posveti gubavcima.
Dok je molio začuo je glas Isusa s raspela: „Ne vidiš li, Franjo, da mi se ruši kuća? Zato pođi i popravi je” (LegTd 13)! Želja da promijeni dotadašnji život i daruje ga Bogu postaje sve jača. S druge strane njegov otac Pietro Bernardone bio je neumoljiv.
Zahtijevao je od Franje da ga naslijedi u trgovini i uveća obiteljsko bogatstvo. Što učiniti? U takvoj situaciji unutarnje neizvjesnosti i tame, Franjo se ne okreće sebi. On gleda prema višnjemu Bogu da mu prosvijetli srce i razum kako bi znao što mu je činiti.
U svom zazivu višnji i slavni Bože, Franjo priznaje Božje veličanstvo. Sve što možemo, dok smo obasjani Božjom svjetlošću, jest: ispovjediti vlastitu tamu. Zato je zaziv slavni popraćen prošnjom rasvijetli tmine srca moga. Riječ srce ovdje znači samo središte Franjinog bića, tamu njegova uma i osjećaja, njegovih sumnja i strahova. Prosvjetljenje može doći jedino od Boga. To je upravo ono što mu je najviše trebalo, jer kad nas obasja Božje svjetlo mi vidimo naše živote daleko jasnije. Daj mi pravu vjeru, čvrsto ufanje i savršenu ljubav.
Klečeći pred Raspelom Franjo je spoznao kako je mračno bilo njegovo srce. Stvarni uzrok tame bila je nemoć da se otrgne od svijeta i preda Ocu kako je to Krist Raspeti učinio. Tako je molio za tri teološke kreposti koje bi bile prikladan odgovor Kristovoj žrtvi na križu: za vjeru kojom se predajemo Bogu, za nadu kojom gledamo iznad sebe i za ljubav kojom se darujemo Bogu i bližnjima u odgovoru na Božju ljubav.
Prošnja daj mi pravu vjeru može nas očuvati od pretjeranog pouzdanja u sebe. Molitva za čvrstu nadu može nam pomoći da nadiđemo vlastite ambicije za slavom kad Bog postane zalog našeg uspjeha. Molitvena čežnja za savršenom ljubavlju može nam omogućiti da postanemo bolji kad volimo i kad smo voljeni. Naša ljubav se usavršava u sebedarju drugima. Jedino vjera, nada i ljubav, jer vode zajedništvu s Bogom i s ljudima, mogu osvijetliti naše srce i promijeniti naš život. Daj mi razum i znanje, Gospodine. Franjo moli i za intelektualne moći: razum i znanje.
On moli kako bi mogao razumjeti Božje planove i spoznati pravi put. Pod izrazima razum i znanje Franjo podrazumijeva cijelu osobu, tijelo i duh. Trebamo izvršavati Božje zapovijedi srcem i umom, tijelom i dušom, sa svom svojom snagom. Ne možemo to sami od sebe. Franjo priznaje svoju nemoć i ovisnost o Bogu.
Zato je vapio, Gospodine! Pravi razum i znanje mogu doći samo od Boga, svoga izvora. Svako drugo znanje koje ne vodi k vršenju Božje zapovijedi isprazno je. Da vršim tvoju svetu i istinitu zapovijed.
Završavajući svoju molitvu, Franjo ništa ne traži isključivo za sebe. Nakana njegove zadnje prošnje je da uzmogne živjeti u skladu s Božjim zapovijedima. U svom traženju mladi Franjo očekuje sve od Boga. Potpuno je predao sebe Bogu i moli jedino da vrši Božje zapovijedi. Ovdje započinje Franjina duhovna preobrazba: njegova molitva postaje život, a njegov život molitva.
