Ne treba ni govoriti o tome, koliko je odlučna ljubav i prihvaćanje u životnoj obiteljskoj školi. Nedostatak ljubavi i prihvaćanja u obitelji ostavlja duboke rane. Nije nepoznato, da tek začeto dijete osjeća i zna, je li prihvaćeno s ljubavlju ili nije. Zna se iz terapijske prakse da su duboki strahovi, koji mogu pratiti jednu osobu kroz cijeli život, često uzrokovani već prije rođenja, ako su se majka i otac bavili mišlju ubiti dijete.
Stoga je poruka od 13. prosinca 1984. po sebi tako jasna. Najprije treba početi ljubiti u obitelji, onda se može govoriti o ljubavi u župnoj zajednici, a tek onda o ljubavi prema svim ljudima. Ovom porukom je Marija htjela pripremiti župnu zajednicu na prihvat hodočasnika: "... a onda ćete moći ljubiti i prihvaćati sve koji dolaze ovamo"/13.prosinca 1984./
Opet majčinski potpuno konkretna Marija traži u istoj poruci da se tjedan kad je dala poruku, uzme kao posebno vrijeme kad se treba učiti ljubiti. To je zapravo i tjedan pred Božić, blagdan ljubavi i života. Početak vježbanja u ljubavi događa se u onom trenutku, kad se čovjek odluči vježbati ljubav u svojoj obitelji. U istoj poruci Marija ponavlja misao sv. Pavla, da se bez ljubavi ništa ne može postići. Ljubav zamjenjuje sve zakone i ispunja ih, a svi zakoni ne mogu zamijeniti ljubav.
Bez ljubavi je sve bezvrijedno, a ljubav daje svemu vječnu vrijednost /usp. 1 Kor 13,1-13/. Pred četvrtu obljetnicu 6. lipnja 1985. Marija ponavlja poziv da se počne ljubiti ukućane, a onda će se moći ljubiti sve koji dolaze. Kronološki gledano može se slobodno reći, da je Međugorje koncem 1984. i pravo tek 1985. postalo međunarodno svetište. U prilikama u kojima se Međugorje događalo, s jedne strane komunistički pritisci i pokušaji da se sve zaustavi i s druge strane, upravo u to vrijeme iz Biskupijskog ordinarijata Mostar su se povlačili vrlo agresivni potezi protiv Međugorja. Ondašnji msgr. Pavao žanić je koncem listopada 1984. izdao poluslužbeni pamflet o Međugorju.
Ponekad je izgledalo, da će protivne sile iz svijeta i Crkve uspjeti ugušiti međugorsko događanje. Međutim, jasno se vidi, kako je Marija sve to vodila i uopće se nije brinula za napade niti je o njima govorila, nego upozoravala i odgajala župnu zajednicu za ljubav, koja sve pobjeđuje. Na sam Božić 1991. u strašnom rasplamsavanju rata u Hrvatskoj i prvim naznakama rata u Bosni i Hercegovini, Marija opet upozorava na ljubav i mir.
Ljubav je milost i treba moliti za nju, a ona donosi Isusa, da sve blagoslovi blagoslovom mira i ljubavi. U poruci u travnju 1993. Marija koristi sliku iz prirode koja se u proljeće ponovno budi i poziva sve, da se otvore ljubavi kao što se priroda budi i otvara Bogu Stvoritelju. Srca koja se otvore ljubavi, kao što se priroda otvara, najprije će pokazati i dokazati svoju ljubav u obiteljima. Ljubav će spasiti obitelji od nemira i mržnje i vratiti u nju i duh molitve. A po molitvi će Bog dati snage da ljubimo jedni druge.
Marija zna koliko je važno za nas shvatiti ovaj poziv na ljubav i da budemo aktivni u buđenju ljubavi, stoga nam ponavlja da nas ona sve ljubi majčinskom ljubavlju.
Majčinska ljubav je uvjet života uopće. Ova ljubav je posebno aktivna i uvjet je za rađanje novoga života. Bez ove ljubavi život ne može ni početi ni opstojati.
Svijest o Božjoj ljubavi, koja nas rađa na novi život i svijest o Marijinoj majčinskoj ljubavi zacijelo su opet uvjeti, da se svaki čovjek odluči za ljubav i da svaka ranjena ljubav bude iscijeljena. Bog nam se objavio u Isusu Kristu, kao neizmjerna ljubav, koja nas bezuvjetno prihvaća i koja je uvjet svake druge ljubavi, posebno u obitelji, jer se Bog objavio kao naš otac.
Ljubav je uvjet mira u obitelji, jer tko nema ljubavi ne može živjeti mir, uči nas Marija u poruci od 25. siječnja 1996.
U istoj poruci Marija govori o vezi između ljubavi i praštanja. Mi smo ljudi slabi. Griješimo i griješeći ugrožavamo ljubav. Tko ne prašta njegova će ljubav biti kratkog daha i uvjetovana mnogim uvjetima. A opet samo onaj tko ljubi može praštati. Ostaje nam samo predana molitva, da bismo mogli srcem shvatiti i prihvatiti poziv na ljubav i praštanje.