U starijim gradovima, osobito u središtu grada, svakih sat vremena zvone zvona mjesne crkve ili katedrale. Ponekad ih je teško čuti zbog prometne gužve, ali kada posjetite seosku župu zvona se čuju kilometrima daleko.
Crkvena zvona postoje još od 5. stoljeća i bila su uobičajena u srednjem vijeku. Osobito su ih koristile monaške zajednice da pozovu redovnike koji su tijekom dana bili u raznim dijelovima samostana da se okupe u kapeli za molitvu. Kasnije je običaj postao sve češći u župnim crkvama, a zvona su služila za pozivanje naroda na slavlje euharistije i na molitvu Anđeo Gospodnji tijekom dana.
Međutim, crkvena zvona imaju i veliku duhovnu moć. Kada se ugradi novo crkveno zvono biskup ili lokalni svećenik ga, prema tradiciji, "krsti" ili "posveti". Nekadašnje ceremonije nalikovale su krštenju, a sadašnje i dalje zahtijevaju korištenje svete vode.
Zvona dobivaju ime u čast određenog zaštitnika iako su mnoga nazvana po Blaženoj Djevici Mariji.
Rimski obrednik daje vrlo svečani blagoslov crkvenih zvona te govori o duhovnom simbolizmu i sakramentalnoj moći koju ta zvona sada posjeduju.
Bog, koji je odredio kroz blagoslovljenog Mojsija, tvoga sluge i zakonodavce, da se u vrijeme žrtve stvore i zazvone srebrne trube, kako bi svojim jasnim tonovima ljude podsjetili da se pripreme na obožavanje i okupe za slavlje. Molimo se da ovo zvono, predodređeno za vašu svetu crkvu, bude posvećeno Duhom Svetim kroz našu službu, tako da kada zvoni, vjernici budu pozvani u Božju kuću i vječnu naknadu.
Neka vjernost i pobožnost naroda ojača svaki put kada čuju njegov melodijski zvuk. Neka svi zli duhovi budu udaljeni njegovim zvukom; neka gromovi i munje, tuče i oluje budu prognani; neka moć tvoje ruke otkloni zle ovlasti zraka, neka dršću na zvuku ovog zvona i bježe pri pogledu na sveti križ uklesan na njemu.
Neka nam sam Gospodin to odobri, koji je nadvladao smrt na križu i koji sada vlada u slavi Boga Oca, u jedinstvu Oca i Duha Svetoga u vijeke vjekova.
Primijetite kako svećenik poziva Božju moć da otjera "zle duhove", kao i "grmljavinu, munje i oluju" kroz zvuk tih zvona. Blagoslov se nastavlja s posljednjom molitvom koja opet podsjeća na duhovnu težinu koja se daje zvonima.
O Kriste, svemogući vladaru, kao što si jednom smirio oluju na moru kada si se probudio u čamcu iz sna svoje ljudske prirode, dođi sada sa svojom dobroćudnom pomoći potrebama tvoga naroda i izli na ovo zvono rosu Duha Svetoga.
Kad god zazvoni neka neprijatelj dobroga pobjegne, neka kršćani čuju poziv na vjeru, neka carstvo Sotone bude prestrašeno, vaš narod ojačan kada su pozvani zajedno u Gospodinu i neka Duh Sveti bude s njima kao što je oduševljen bio s Davidom kad je svirao svoju harfu.
I kao što je jednom grmljavina u zraku uplašila gomilu neprijatelja, dok je Samuel ubio janje kao holokaust vječnom Kralju, pa kad zvuk zvona odjekne u oblacima, vojska anđela neka pazi na skupštinu tvoje Crkve, prvog ploda vjernika, i neka im priušti tvoju trajnu zaštitu u tijelu i duhu.
Pitamo to po tebi, Isuse Kriste, koji živiš i vladaš s Bogom Ocem, u jedinstvu Duha Svetoga, Boga, za vijeke vjekova.
Jeste li zamijetili posljednji redak? Svećenik se moli da "kad zvuk ovog zvona odjekuje u oblacima, vojska anđela pazi na skupštinu tvoje crkve." Ta zvona nisu obična zvona!
Zato sljedeći put kada čujete crkveno zvono, sjetite se njegove duhovne moći i ponudite kratku molitvu Bogu zahvaljujući mu na brojnim blagoslovima u vašem životu.
aleteia.org/Prijevod:medjugorje-info.com
