Pastiri mi dolaze s nadom i očekivanjem u očima, a i obični me ljudi iznova i iznova pitaju isto goruće pitanje. Tjera li nevolja ljude bliže Bogu? Hoće li prije nego Isus dođe nastati probuđenje starih vremena? Možemo li očekivati izliće sile Duha Svetog prije nego se nebo posljednji put otvori i Spasitelj svijeta se vrati po svoje?
U mom srcu postojano raste uvjerenje da smo na pragu jednoga od najvećih probuđenja u moderno vrijeme. Poznat mi je otpad i svjestan sam sve slabije duhovne zainteresiranosti. Poznati su mi strah i neizvjesnost koji hvataju ljudska srca i znam da je tijekom prošlih desetljeća Crkva izgubila svoj utjecaj na umove i srca ljudi.
Sve mi je to poznato. Ali čujem i zvuk dolaska obilne kiše! Nisam slijep na stanje niti se zavaravam dok se u srcu radujem očekujući ono što će se ubrzo dogoditi. Nisam pod utjecajem osjećaja niti me izjeda želja kad izjavljujem da sam bio doveden licem u lice s nekim vrlo jakim i jasnim uvjerenjima. Ne kažem da će svijet biti spašen; ne izjavljujem da će svaka crkva biti izbavljena iz uzbibanih voda svoga modernog tumačenja, ali vjerujem će se sela prodrmati i gradovi zaljuljati kad se izlije sila Duha Svetog.
