Danas možemo reći da je molitva u krizi. Svijet nam je nametnuo mnogo toga što nas odvaja od molitve, npr. promatranje života kroz prizmu materijalnog, pretjerivanje u gledanju televizije, u radu za računalom, lijenost, užurbanost. Mnogi kažu: nemamo vremena za molitvu, ne znamo moliti, ili: nemamo volje za molitvu. Naime, ljudi su se odviknuli od molitve, ali kada dođu krize, čovjek se pita zašto mu u životu ne ide. Treba molitvu vratiti u osobni život, u obitelj, u naš narod, i početi ustrajno i s pouzdanjem moliti. Uvijek sam šokiran odgovorima ljudi koji na pitanje koliko dnevno mole, odgovaraju kako je to samo nedjeljom za ručkom. Zaboravlja se da naša vjera zakržlja, slabi, ako ne molimo. Postoje kršćanske obitelji koje mole zajedno svako jutro i svaku večer. Imaju živote ispunjene blagoslovima Božjim! Glavni je naš problem što ne molimo. Sveti Ivan evanđelist kaže da je Bog na nas izlio veliku ljubav. Mi smo njegova djeca. Povjerovati u to, znači surađivati s Gospodinom.
Kako se približiti Bogu Ocu, Bogu Sinu, Bogu Duhu Svetomu i Mariji? Kako osjetiti Božju ljubav, hrabrost i nježnost u životu? Jedan od najboljih načina kako predati svoj život Bogu, jest kroz molitvu i molitveni život. Kako tko moli, tako i živi. Koliko je kvalitetna naša molitva, toliko će kvalitetan biti i naš život. Po molitvi se spušta blagoslov na onoga tko moli, na njegovu obitelj i na njegov narod.Ne smijemo zaboraviti da je molitva važna. Kao što dosta vremena provodimo s prijateljima tako bismo trebali naći vremena i biti s Bogom u molitvi.
Odakle riječ molitva?
Zasigurno nismo promišljali odakle riječ molitva. Dolazi od riječi mljeti, a mljeti je povezano s riječju mlin, mlin sa žrvnjem, a žrvanj sa žrtvom. Skrušeno moliti znači zdrobiti se, samljeti se pred Bogom. Molitva je jedan oblik žrtve. Kad molimo, mi se drobimo, meljemo, izgaramo, sagorijevamo. Treba paziti da to ne bude uprazno, bilo kako, i bilo što. Molitva treba biti ciljana, određena. Treba postojati nakana. Isto tako moliti znači prositi.
Što je molitva?
Postoje mnoge definicije molitve. Niti jedna od njih ne može u potpunosti objasniti njezinu veličinu. Baš kao što se ni ljubav ne može definirati ljudskim riječima. Molitva je zajedništvo s Bogom. Ivan Damaščanski kaže: Moliti znači uzdizati srce Gospodinu. Zamislite dvije osobe koje su u ljubavi. Srca onih koji se ljube, međusobno srastaju. Postaju jedno. Na isti način kada sam u prisnom odnosu s Gospodinom, moje srce i Njegovo srce srastaju. Sami znate kad nekoga volite, kažete: «Ti si moje srce! Ti si moja, a ja sam tvoj!» Upravo se to događa u molitvi. Mi kažemo Bogu: «Ja sam tvoj!» A Bog odgovara: «I ja sam tvoj!» Molitva je disanje duše. Kao što naše tijelo ne može živjeti bez kisika, tako ni duša ne živi ako ne moli. Molitva je grijanje uz Božju blizinu. Sigurno, molitva je dar i karizma.
Klasična definicija molitve jest da je ona razgovor s Bogom. To je intiman, prisan odnos s Gospodinom. Dok molimo, mi s njim razgovaramo. Netko će pitati kakav je to razgovor ako mi govorimo, a Bog šuti. Šuti li Bog kad mi molimo? Jedan sveti pisac kaže da dok mi molimo, Bog pozorno sluša svaku našu riječ tako kao da smo jedini na svijetu. I za vrijeme molitve on u nama nešto mijenja, dorađuje, popravlja ili sadi sjeme koje će kasnije donijeti svoj plod. A gdje je Bog kojemu se molimo? Bog je u nama! Molitva je susret između dvije slobode: Božje i ljudske.
Govori li Bog kroz molitvu? Zašto ga ne čujemo?
Danas mnogi ne vjeruju da Bog govori. Biblijski je da Bog govori. Bog je govorio Abrahamu, Izaku, Jakovu, prorocima, apostolima, Mariji, svecima. Inicijativa uvijek dolazi od njega. Bog nije ni gluh ni nijem. Za svetog Franju se kaže da je slatko razgovarao s Kristom kao sa zaručnikom svoje duše. Dakle, sveti je Franjo neprestano razgovarao s Bogom i Bog mu je bio blizu. Tako i drugi sveci. Sveci su postali sveci zato što su s Bogom razgovarali i imali vrlo prisan odnos. Ja sam uvjeren da će nam Bog progovoriti uvijek kad se iskreno kajemo, ili za vrijeme svete mise, pa u svetoj pričesti, kroz kontemplaciju i čitanje Svetoga pisma. Ako molitva ne mijenja, treba mijenjati molitvu, a ne prestati moliti.
Molitva kao zahvala, slavljenje, štovanje
Često mislimo da je molitva samo traženje nečega od Gospodina kao kad idemo u kupovinu s popisom što trebamo kupiti. Molitva u kojoj samo tražimo nešto od Gospodina može se usporediti sa sviranjem samo jednog glazbenog instrumenta. Međutim, da bismo pokrenuli silu Božju ili ušli u Božju prisutnost, Bog traži da ga hvalimo, slavimo i štujemo. Onda je to cijeli orkestar s više glazbenih instrumenata. Hvaliti Boga zato što je dobar, slaviti ga što je velik i štovati jer je svet. To je pogodno tlo za sve blagoslove i milosti Božje. To je garancija za sreću i puno srce unatoč svim problemima i preprekama na koje duša nailazi. Sv. Pavao u poslanici Solunjanima piše: Bez prestanka molite! U svakoj prilici zahvaljujte, jer je to za vas volja Božja u Kristu Isusu (1Sol 5,18).
Molitva zagovora
Postoji oblik molitve koji je zajednički svima. Molitva je to zagovora kada kod Gospodina zagovaramo za nekoga. Kada čitamo Sveto pismo, nailazimo na mnoge zagovorničke molitve koje se mole od početka svijeta. Tako se možete sjetiti Mojsijeve zagovorničke molitve koja se pokazala uspješnom i vrlo snažnom. On je stajao pred Gospodinom uzdignutih ruku i Izraelci su pobjeđivali. Isto tako molitva kraljice Estere koja zagovara kod Gospodina za svoj narod da bi se spasio. Starozavjetni proroci su zagovarali za svoj narod.
I Novi je zavjet pun primjera ljudi koji su molili zagovorničke molitve. Isus im je pokazivao njezinu djelotvornost. Govorio je: Tražite i dat će vam se! (Lk 11,9). On nije rekao možda će vam se dati. Na primjeru satnika koji je došao zagovarati za svoga slugu vidimo kako je Isus na kušnju stavio satnikovu vjeru kad mu kaže: Idi kući i ozdraviti će tvoj sluga! (Iv 4,50). Blažena Djevica Marija je velika zagovornica. Ona je posredovala na svadbi u Kani Galilejskoj (Iv 2,5). Posreduje i danas. Jedan od najsnažnijih zagovora jest obavljanje devetnica, prvih petaka i subota. I sveci su nam veliki zagovornici.
