Ne može se sakriti. On nam uvijek nešto otkriva. Smiješak nas uvijek na nešto upućuje. Nešto nam kazuje. Doziva u pamet. Puno više otkriva negoli mi to mislimo. Ne smijemo ga promatrati odvojeno od cjeline. Potrebno je promatrati ga cjelovito. U smiješku čitamo ono što piše u čovjekovu srcu. On ižaruje ono nutarnje. Odraz je nevidljivoga. Istinski je smiješak plod duboke radosti. No, postoje i njegova izobličenja. U smiješku čitamo ranjenosti, osmaljenosti i otuđenja. Čitamo ismijavanja, podrugljivosti i zajedljivosti. Takvi nam smješci bivaju neprivlačni i odbojni. U njima čitamo duboku gorčinu i nezadovoljstvo. Udaljuju nas od drugoga. Dijele. Koče općenje. Nepristupačni su. U konačnici, zatvaraju se odnosu.
Krunica je promatranje Marijina smiješka. Ona je gledanje pogleda radosti kojega slutimo kod Marije. Gledanje pogleda ljubavi na licu koje ljubi. Zato je Marija tako lijepa. Njezina ljepota ižaruje duboku radost kliktaja u Duhu Svetome. Njezin nam smiješak govori o najdubljim uzrocima kršćanske radosti. Uzdiže nas iznad briga svakidašnjice i doline suza pružajući nam nadu i utjehu. Olakšava silne poglede boli i patnje. Njezin nas smiješak približava. Otvara nam prostor za duboki odnos sa svojim Sinom. Privlači nas neodoljivom snagom radosti Duha Svetoga. Marijin nas smiješak ne lišava križa. On nam pomaže razumjeti njegovu bît.
Molitva nam krunice uprisutnjuje istinski smiješak. Onaj smiješak koji čitamo u licu koje ljubi. Krunica nam pomaže razumjeti što istinski smiješak jest. Smiješak nije niti cerek niti grohot. Nije plod podrugljivosti i zajedljivosti. Nije razmetljiv niti nametljiv. Smiješak ide onkraj rubnih ljudskih iskustava. On ne nestaje pri boli i patnji. Istinski smiješak je neodoljiv. Blag i nenametljiv. Privlačan i primamljiv. On nas približava drugome. Otvara odnos. Poziva na komunikaciju. Stoga, tražimo blizinu smiješka! Neka redovita molitva krunice bude prostor u kojem ćemo ga pronaći.
Ljubi krunicu! Moli krunicu! Sve s krunicom!
