OLUJA JE SVE UNIŠTILA
Oluja nad deltom Gangesa iznenada se pojavi i iza sebe ostavi razrušena sela, kanale i ribnjake, rižina polja preplavljena morskom vodom, leševe ljudi i životinja.
Na stotine je ljudi poginulo.
Poslije podne toga dana počelo se oblačiti, pred večer tamni oblaci kao da su se spustili na zemlju. A onda se odjednom sruči oluja nad čitavom deltom rijeke Gangesa, gdje se nalazi naša misija.
Vodena je plima visoka. Voda se naglo diže tjerana vjetrom koji je puhao brzinom od 150 kilometara na sat.
Voda kao da vrije. Već se prelijeva preko nasipa, ulazi u pospana sela. Kad je voda počela ulaziti u kolibe, započe vika, jauk, trčanje da se spasi što se može spasiti.
Najprije dječicu. Svi hoće s nasipima, no mnogi su nasipi već popustili.
Jaka riječna struja prodire i nosi sa sobom ljude i životinje i kolibe.
A kiša pljušti. U očaju ljudi se drže jedni za druge.
Posjećujem sela.
Na tisuće je koliba srušeno. Polja i vrtovi uništeni su od slane vode i tu ništa neće rasti dvije do tri godine.
Na licima svih preživjelih čitaju se bol i bijeda. Voda im je gotovo sve odnijela.
Naš dobri Ljudevit Guli upravo je jučer prodao kozicu i kupio vreću riže. Kad mu je voda došla do glave, probudio se i skočio je pa je svoje dvoje djece uzeo u naručaj i poletio prema nasipu.
Riječna struja odnijela mu je rižu, a i sve drugo mu je otišlo, no spasio je dječicu. Zavjetovao se Gospi da će dati čitati svetu misu u zahvalu što su mu djeca spašena.
Franjo Durgapado pokazuje mi svoje poderano odijelo.
To je sve što je mogao spasiti, a teško je bolestan.
Ljudski govoreći - stanje je očajno, beznadno. No mi nećemo očajavati. Ljudi su ovo primili kao Božju opomenu.
Starac Noren reče mi: »To smo zaslužili svojom nevjerom, svojim nemarom, svojim grijesima. Čovjek više ne ljubi ni Boga ni svojega bližnjega.
Skrušimo se, pomozimo jedni drugima!«
I, hvala Bogu, to se i dogodilo. Narod se skrušio.
Prestala se mnoga neprijateljstva. Odmah smo se dali na posao. Sestre Družbe Majke Terezije, kao Božji anđeli, razišle se po selima kroz vodu i blato.
Razdijelili smo što god smo mogli i imali.
Ja sam sinoć spavao na verandi Šudhorove kolibe, i to na hladnu tlu, jer nema tu kreveta, a nema ni slame da bude malo toplije.
Na poljima je sve sagnjilo. A preksinoć pak proboravio sam u napola srušenoj Monovoj kolibi. On i Durgo napravili su od bambusa mali ležaj da ne moram spavati na blatnu tlu.
Koliba se još nekako drži. Zidovi od blata raskvasili su se u slanoj vodi i srušili se. Stoga su se Mono i Durgo bojali da se u noći cijela koliba ne sruši na mene. Ja sam se uz smiješak tješio: Anđeli će je čuvari držati na svojim krilima.
Ima mnogo zmija. I one traže suha mjesta.
Jučer je Robin htio spasiti nešto rižine slame koju je nosila vodena struja kadli tri velike kobre zasiktaše na njega iz slame.
Ovih nekoliko dana nakon povratka iz Australije ne mogu niti pomišljati na odmor.
Čim sam se spustio na kalkutski aerodrom, već me čekala vijest o toj strašnoj oluji.
I odmah se valjalo dati na posao. Stoga se osjeća tjelesni umor, a još više bol srca nad bijedom ovog meni tako dragog naroda.
Klečeći na vlažnu podu zapuštene Monove kolibe, ponešto i gladan i u groznici, molio sam se od svega srca za svu ovu braću i sestre koji toliko trpe. Molio sam se i za sve drage prijatelje i dobročinitelje i za one u Australiji i na Novom Zelandu, čiji mi je zagrljaj i poljubac još svjež u srcu; molio sam se i za vas, drage prijatelje misija i u dragoj domovini Hrvatskoj, i u Americi, i širom čitava svijeta.
I moleći se za vas, osjetio sam snagu vaših molitava, vašeg blagoslova, vaše ljubavi. Božićna sreća i radost ispunili su čitavo moje biće. Izgledalo mi je da sam najsretniji čovjek na svijetu.
I tako sam od umora zakunjao božićnim snom.
Probudio me Monov glas: »Fader, Oče, donio sam vam večeru!«
Pomolili smo se. Ja sam blagoslovio hranu, uzeo malo riže, razdijelio jaje na poslovicu: pola Monu, pola sebi. I sa smiješkom i radošću založismo. Kako je lijepo davati, dijeliti, i tako slaviti Božić! Jer Božić je blagdan davanja...
I posred razrušenih sela i okruženih ribnjaka i kanala i posred smrti — sreća je Božića, sreća je davanja vječna. To je sreća novog života ...
Molite se za nas da bismo usred ove velike kušnje i nevolje mogli ostati vjerni Njemu i nama povjerenim dušama.
Vaš otac Ante
Maria Polli, 2. siječaja 1982.
MOLITVA
Bože, po moćnom zagovoru našeg oca Ante udjeli nam milost da se izbavimo od svakog zla, ove pandemije, potresa, nesreća koje se svakodnevno događaju diljem svijeta.
Posebno budi uz našu Petrinju, Sisak, sva ostala stradala područja.
Budi uz njih i nas da u ovim teškim trenutcima budimo jedni uz druge kao što je bio o. Ante uz svoje siromahe.
Oče Ante, molimo te da u ovim teškim trenutcima prihvatimo Božje kušnje kao Božji dar i Božji pohod kako si i sam izrekao u olujnoj molitvi.
Uzdajmo se u Gospodina da poput Antina primjera ovakve kušnje budu prigoda za još veću vjeru, vjernost Bogu i novo pouzdanje.
Oče Ante moli za nas!
MOLITVA U OLUJI
Pohodio si nas, o vječni Bože, svojom kušnjom: ovom strašnom olujom, ovim valovima Bengalskog mora.
Usred zimske noći, dok smo spavali.
Kolibe su se tresle od orkanskog vjetra, zemljani zidovi popustiše, sve se ruši.
Na sve smo strane bježali da bismo spasili svoje živote.
Zazivamo tebe sada. Bili smo te zaboravili.
Živjeli smo previše za sebe, za ovaj svijet, daleko od tebe.
I evo ti si nas pohodio. Odnio si nam ono na što smo se toliko oslanjali. Ostadosmo sami.
Ljudski govoreći: siromašni da se s tobom obogatimo, da se tebi približimo, da na tebe mislimo, da mislimo na druge, na braću i sestre.
I evo, u ovoj nevolji obogatismo se ovom ljubavlju: ljubavlju prema tebi, ljubavlju prema bratu čovjeku.
Misleći na njihovu bijedu, zaboravismo na svoju.
Hvala ti, o vječni Bože na ovoj kušnji! Hvala ti na ovome daru, na ovom pohodu!
Ostani s nama da bismo mi mogli ostati s tobom, da bismo mi mogli ostati jedni s drugima – ljubeći se, pomažući i služeći jedni druge.
Ova oluja, ovi morski valovi, ova opustošenost oko nas tvoj je dar.
Obogatismo se i za ovaj život – i za vječni život.
otac Ante
MOLITVA
za proglašenje blaženim sluge Božjega p. Ante Gabrića
„Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo.
Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama.
Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo…..
Po Kristu Gospodinu našemu.
Amen
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu
