Zašto se anđeli na svakoj slici, skulpturi i crtežu prikazuju kao duhovna bića s krilima? Da bi se moglo razumjeti umjetnički prikaz anđela, prvo se mora razumjeti doživljavanje anđela u kršćanskoj tradiciji. Sama riječ anđeo dolazi od latinske riječi angelus, koja znači ‘Božji glasnik’. Latinska pak riječ dolazi od grčke riječi angelos, koja je prijevod hebrejske riječi malak, što znači ‘glasnik’, ‘poslanik’ ili ‘izaslanik’.
Katekizam Katoličke Crkve kaže sljedeće:
Sveti Augustin u vezi s njima kaže: “Riječ anđeo označuje službu a ne narav. Pitaš kako se zove ta narav? – Duh. Pitaš za službu? – Anđeo. Duh je po onome što jest, anđeo po onome sto čini.” U cijelom svome biću anđeli su sluge i vjesnici Božji. Budući da “neprestano gledaju lice Oca mojega koji je na nebesima” (Mt 18,10), oni su moćni “izvršitelji njegovih naredaba, poslušni riječi njegovoj” (Ps 103,20). Kao čisto duhovni stvorovi anđeli imaju razum i volju: oni su osobna i besmrtna stvorenja. Po savršenstvu nadilaze sva vidljiva stvorenja. O tome svjedoči sjaj njihove slave. (KKC 329 – 330) Anđeli su čisti duhovi, što znači da nemaju tijelo, iako se mogu pokazati u ljudskom obličju. Vidljivi oblik anđela kakav je zabilježen u Svetom pismu ili popularnim pričama samo je izvanjska slika, maska koju stavljaju da ih možemo vidjeti svojim tjelesnim očima. Inače su oni potpuno nevidljiva bića. U prvih nekoliko stoljeća Crkve anđeli se ne prikazuju drugačije negoli i ljudi u crkvenoj umjetnosti, a njihovo se prikazivanje temelji na onome što o njima znamo na temelju biblijskih izvješća. No negdje u 4. stoljeću umjetnici su počeli razlikovati ta duhovna stvorenja od ljudi. Prvi poznati prikaz anđela s krilima nalazi se na tzv. kraljevićevu sarkofagu, pronađenu u Sarigüzelu, blizu Istambula, koji potječe iz vremena od 379. i 395. godine. Umjetnici su kasnije uvijek prikazivali anđele s krilima, što je povezano s njihovom misijom glasnika. Jedan je od razloga za tu promjenu u umjetnosti povezan s duhovnom simbolikom ptica. Ptice su u staro doba doživljavane (i korištene) kao glasnici. Ta tradicija seže sve do Noe, a nastavlja se u grčkoj mitologiji. Bog Hermes, naprimjer, poznat je kao glasnik bogova i često je prikazivan s krilima na svojoj kacigi ili kapi. Grčko-rimskim umjetnicima bilo je prirodno nastaviti tu tradiciju u vizualnom prikazivanju anđela, istinskih Božjih poslanika. I tako je, mada anđeli nemaju krila, takav umjetnički izraz postao izvrstan način da se prikaže služba koju im je Bog povjerio.
