Određene ikone koje predstavljaju Mariju prikazuju je kroz hodigitriju.
Hodigitrija je ikonografski prikaz velikog teološkog značaja u povijesti kršćanske likovne umjetnosti. Prikazuje Bogorodicu (tj. Majku Božju ili, točnije, Bogonosicu) koja uza se drži Dijete Isusa. ovaj se motiv ponekad naziva Gospa od Puta u Zapadnoj Crkvi, naglašavajući ulogu Marije kao vodiča na putu do spasenja, piše Aleteia.
Riječ potječe od hodegosa, što znači “vodič” ili “vođa”. Sam pojam sažima temeljnu mariološku predodžbu Marije kao posrednice koja vjernike vodi prema spasenju kroz svoju njegujuću prisutnost, primjer i zagovor. To je naravno savršeno predstavljeno u Isusovom prvom čudu u Kani.
Neke verzije ikona Mariju blago nagnutu prema Djetetu, kao da udvostručuje svoju misiju pokazivanja Puta.
“Hodaj”
Pojam hodegos također potječe iz još jednog pojma – hodos, što znači “put”, “staza” ili “put”. To je korijen riječi egzodus: ex-hodos, što znači “otići”, “krenuti na put”. Ako je Isus Put, onda hodigitrija poziva promatrača ikone da “ide” – “hoda”.
Možda bolji način za razumijevanje ovog "odlaska" uključuje pogled na Isusovo Preobraženje. U Lukinom evanđelju (9,28-36) prikazani su Isus, Mojsije i Ilija kako razgovaraju o Isusovom poslanju. Riječ korištena u grčkom tekstu je upravo exodos, u jasnom upućivanju na Mojsijev izlazak iz Egipta. Isusov odlazak smatra se kulminacijskim trenutkom povijesti spasenja, prijelazom od Mojsijeva oslobođenja do onoga koje je ponudio Isus. Sasvim je prirodno da hodigitrija pokazuje izlaz iz ropstva grijeha.
Najčašćenija ikona hodigitrije, koja se smatra originalom, nekada se nalazila u samostanu Panaghia Hodigitria u Carigradu. Ova slika, za koju se kaže da ju je iz Svete zemlje donijela Eudokija, žena cara Teodozija II (408. – 450.), bila je središnji dio bizantske pobožnosti. Izvorna je ikona, nažalost, vjerojatno izgubljena u vremenu, iako i dalje postoje legende o njezinom putovanju u Rusiju ili Italiju.
Unatoč potencijalnom gubitku izvornika, motiv Hodigitrije izdržao je kroz mnoštvo kopija, od kojih su mnoge cijenjene kao neke od najsvetije ikone u istočnom pravoslavlju – a posebno ruskom pravoslavlju.
Većina ovih kopija razvila je vlastitu posebnu tradiciju, pridonoseći širokom širenju i trajnom značaju Hodigitrije u kršćanskoj ikonografiji.
