Kad tata ide na ispovijed to je dobra stvar. Čak i župnici idu na ispovijed. Kad svijet odraslih padne na koljena i pokaje se za grijeh otkriva se iskrena dimenzija odraslog života. U tom trenutku svojoj djeci otkrivamo da rasti, sazrijevati, napredovati i graditi svoj život ne znači postati besprijekoran i bezgrešan. To znači da rastemo u poniznosti, piše Aleteia.
Svi roditelji trebaju Božje milosrđe
Ne možete lagati djecu. I ne činimo ih krhkijima pokazujući im da njihovi roditelji trebaju Božje milosrđe. Isus je spasitelj svih nas. Prije ulaska u ispovjedaonicu sam papa Franjo odlazi na ispovijed pod budnim okom vjernika pokazujući nam put. I njegova riječ zbog toga nije ništa manje vjerodostojna – daleko od toga.
Znam djecu koja se mole za svoje roditelje da idu na ispovijed. Smatraju da oni koji su im uzori i na koje se oslanjaju tijekom odrastanja neće moći zadržati tu poziciju ako nisu ponizni i iskreni. Kakvu jasnoću imaju! Svakako, položaj autoriteta još uvijek postoji, ali on više nije svjetovan, nije više pretpostavljena, lažna poza – zasnovan je na činjenici da smo i očevi po milosti Božjoj. Nije moć koju posjedujemo na osnovu svojih zasluga ono što nas čini očevima ili očinskim figurama. To je misija koju smo primili od Boga unatoč svojim slabostima. Nema potrebe igrati se roditelja, moramo biti roditelji kroz autentičnost koju smo dobili od Boga.
Sretna su djeca čiji roditelji kleče
Ako se tata ispovijedi, ja, njegov sin, vidim da njegov autoritet dolazi odnekle drugdje. I ako vidim da je Bog veći od mojih roditelja, neću brkati njihove pogreške s Bogom, njihove moguće nepravednosti neće od Boga učiniti nepravednog Boga. Ovaj način smještanja naše odgojne i obiteljske uloge u odnos s Gospodinom način je gledanja očima vjere, sagledavanja biti ove uloge koja je, u stvari, poslanje.
