Čini se da je najnovija generacija odraslih konačno shvatila: društveni mediji loše djeluje na nas. U posljednjih petnaest godina, vidjeli smo da su Facebook, Twitter, Snapchat, Instagram i TikTok doživjeli svoj vrhunac; svi su još uvijek masovno popularni, a TikTok trenutno prednjači. Ipak, kako veliki broj odraslih ograničava svoje vrijeme na društvenim mrežama, vrijeme pred ekranom poraslo je među određenom demografskom skupinom: djecom. Možda mi stariji počinjemo napuštati društvene mrže, ali djeca tek počinju.
Društveni mediji su postali način komunikacije i izražavanja za većinu djecu, koja su najviše svog vremena provodila kod kuće za vrijeme tkz. pandemije; prisiljena na izolaciju, nisu se imali više kome i kako obratiti. Ove statistike govore dio priče: 2020. godine TikTok-ov godišnji prihod pomnožio se pet puta; broj korisnika se udvostručio. Sada je više od četvrtine globalnih korisnika mlađe od 18 godina, a više je žena nego muškaraca. Općenito, upotreba društvenih medija dramatično se povećala tijekom pandemije; odrasli su ga koristili kako bi ostali povezani, dok su svoju djecu ostavljali da ih tehnologija čuva.
Sada vidimo plodove: izolacija zbog pandemije ubrzala je postojeće trendove pada u ponašanju i obrazovanju djece. Svaki učitelj u školi će vam reći da je nova epidemija povećala izrazito ometajuće i neprimjereno ponašanje učenika, dijelom potaknuto zajedničkom ljubavlju učenika prema internetskim videozapisima. Učenici koji su se prethodno dobro ponašali u školi počeli su glumiti. Učenici znaju šokantne riječi koje inače ne bi čuli na televiziji ili u svojim obiteljima. Učenici znaju ogroman broj neprikladnih gesta i plesnih pokreta, a svi ih uče otprilike u isto vrijeme. U školama se učenici okupljaju oko ekrana u svakoj prilici; a ako ne to, provode svoje vrijeme pričajući o tome što je na internetu.
No Covid nije učio djecu kreativnom kršenju zakona, podvalama, nepristojnim riječima i neprikladnim gestama. Društveni mediji jesu. Srednjoškolci sada otvoreno objavljuju video zapise na kojima kradu ili vandaliziraju školsku imovinu, što je rezultiralo uhićenjima, kao i tisućama imitacija diljem svijeta. Ovo je bila epidemija koja se brzo širila. Originalni video objavljen je 1. rujna; uklonjena je 13. rujna; ali u samo ta dva tjedna video je prikupilo više od 200 milijuna pregleda.
Dopustili smo da se to dogodi; postali smo ravnodušni prema opasnostima interneta. Povijest TikToka je povijest koja se ponavlja na drugim platformama društvenih medija već gotovo dva desetljeća. Ali previše smo navikli na stara, poznata upozorenja; prestali smo obraćati pažnju.
TikTok je 2016. godine pokrenula kineska tvrtka ByteDance. Nekoliko godina kasnije, kada se popularnost TikToka ubrzala u SAD-u, administracija Donalda Trumpa pokušala ga je zabraniti zbog sigurnosnih razloga. No zabranu je ubrzo nakon toga poništio novi predsjednik Joe Biden.
Doista, TikTok ima uobičajene probleme kao i bilo koja aplikacija društvenih medija. Online predatori koriste ga da namame djecu, a opsceni sadržaji često lete ispod radara jer su programeri aplikacije učinili ono što je minimum potrebno u smislu “zaštite djece”.
U ožujku je skup državnih odvjetnika u SAD-u započeo istragu o tome šteti li i kako TikTok djeci. Možda će za nekoliko godina doći do zaključka koji je svatko sa zdravom razumom već uočio: TikTok utapa dušu u oceanu zla za svaku kišnu kap dobroga koju donese.
Internet je drugačiji nego što je bio kad smo mi odrasli bili djeca; ima daleko više zla (možda i više dobra), a opsceni video zapisi se direktno reklamiraju našoj djeci. Zlo na Internetu više ne leži čekajući da bude otkriveno; izbija na površini i otvoreno napada.
Roditelji i učitelji moraju suočiti s tim da smo u ratu. Internet nije otvoreno polje s nekoliko rupa; ona je napunjeno minsko polje. Besplatan pristup internetu dovodi emocionalno i duhovno zdravlje naše djece u stalni rizik, jer će naletjeti na mine gdje god se okrenu. Trebamo zabraniti djeci pristup TikToku — a njihov pristup internetu strogo nadzirati – i to odmah. Moramo im prestati davati nesmetan pristup računala (osobito u spavaćim sobama!), pametnim telefonima s neograničenim podacima i nenadziranim iPadima.
Lako je odbaciti ili umanjiti štetu besplatnog pristupa internetu ili TikToka i drugih društvenih medija. Lako je pronaći isprike s obzirom na sveprisutnost interneta. “Moje dijete treba pametni telefon da me kontaktira.” “Moje dijete treba nešto da se ga zaokupi dok sam ja zauzeta.” “Koristim internet kao poticaj.” “Imam obrazovne aplikacije na telefonu.” “Moraju naučiti samostalno kretati se internetom.” “Nemam vremena pratiti sve što rade.” “Nije tako loše. Većina stvari je u redu.” “Moja djeca trebaju malo privatnosti; oni odrastaju.”
Ali nema dobrog razloga ili opravdanja da svojoj djeci damo slobodu da traže vlastito uništenje. Gore navedeni izgovori su upravo to—izgovori da se ne radi težak posao podučavanja i roditeljstva. Osim toga, imamo toliko toga da im damo: svoje vrijeme i pažnju, na primjer. Možemo im dati fizičke igračke, knjige, likovni pribor, časopise i bicikle. Možemo im dati kućne poslove i naučiti ih korisnim vještinama. Možemo poticati prijateljstva, dati im poučne razgovore i savjete te im pokazati kako se moliti. Možemo ih naučiti da vjeruju u nas i da razgovaraju s nama. Možemo ih naučiti da su voljeni i željeni, a da ne moraju oponašati tuđi internet fantasy život. Možemo ih naučiti da smo stvoreni za Raj, a ne za virtualne fantazije. Možemo ih naučiti da je svijet protiv njih i da ih želi povrijediti, ali da smo mi tu za njih — a Bog je tu za nas.
Naša djeca vape za emocionalnom i duhovnom hranom. Trebamo li svojoj djeci dati škorpione ili zmije, u obliku društvenih mreža i neograničenog interneta? Ne! TikTok je daleko opasniji nego što će Covid ikada biti, i ne sumnjam da je njegova stopa smrtnosti već mnogo veća nego što je bilo koja pandemija ikada bila. Duše su u pitanju! Čak i ako nađemo povremeni vrijedan video na TikToku — čak i ako bude katolički! — postoje daleko sigurniji i poučniji načini zabave, da ne spominjemo mnogo veće radosti. Naša djeca to nikada neće znati ako ih ne naučimo drugačije.
