Horoskop (od grčkih riječi hora – sat i skopéo – promatrati)
Horoskop se temelji na sljedećem principu: ako promatramo položaj nekih zvijezda u trenutku kada se osoba rodi, na temelju toga možemo reći nešto o njezinu životu, ponašanju i slično, piše Vanderlei de Lima za Aleteiu. Takva analiza, međutim, nema vjerodostojne osnove. Marcelo Gleiser, profesor teorijske fizike na koledžu Darthmouth u SAD-u, kaže:
„U 4. stoljeću sveti je Augustin oštro osudio astrologiju, rekavši da se ona miješala u slobodnu volju i Božju svemoć: ako je sve već zapisano u zvijezdama, tada ne možemo birati između dobra ili zla i vjera u Boga postaje nebitna.“ Prije obraćenja sveti Augustin bavio se astrologijom, a u autentičnost horoskopa posumnjao je kad je jednog dana primijetio da su istog dana i u isti sat rođeni sin bogatog gospodara po imenu Firmino i sin roba rođenog u anonimnosti. Na temelju horoskopa, očekuje se da će se obje osobe suočiti s istom sudbinom koju diktiraju zvijezde.
Božja providnost
Sveti Augustin pripovijeda: „Firmino je rođen u luksuznom domu i hodao je blistavim stazama svoga vremena. Bio je ispunjen bogatstvom i uzvišen s počastima. S druge strane, sluga koji se nikako nije mogao otresti jarma na koji je bio osuđen zbog svog položaja, nastavio je služiti svojim gospodarima jadajući se svima koji su ga poznavali. I tako, čim sam čuo i razumio te stvari i posjetio one koji su to govorili, sav moj otpor da odustanem od astrologije je nestao.” Sveti Augustin je tada prestao biti astrolog i postao katolik.
Svetac nastavlja: “To sam shvatio kao početak i počeo sam razmišljati o tim stvarima, a rođenje blizanaca bilo je u središtu mog razmišljanja.” Sveti Augustin misli na djecu Izaka i Rebeke, braću Ezava i Jakova koji su bili blizanci, a potpuno različiti. Svetac na kraju dolazi do zaključka da je puno razumnije vjerovati u Božju providnost nego u slijepu moć sudbine. Na taj način zamjera ljudima koji traže astrologe, kao i samim astrolozima, kako je napisao u “Ispovijestima”:
“Ti, Gospodine, najpravedniji upravitelj svemira, djeluješ tajanstveno, ne poznajući one koji se savjetuju i s kojima se ti isti savjetuju.”
Nemoguće je dobiti informacije o budućim događajima u ljudskom životu na temelju čitanja nebeskih tijela
Vraćajući se astrofizičaru Marcelu Gleiseru možemo pročitati: „Temeljni sastojak koji je nedostajao Ptolomejevim i drugim modelima bila je fizika, koja opisuje uzročne veze koje upravljaju nebeskim kretanjima. Kad su Galileo, Kepler i Newton razvili temelje slobodne znanosti i opisali nebeska kretanja kao rezultat sile gravitacije, astrologija se postupno odvojila od astronomije. U svemiru vođenog uzročnim silama između materijalnih objekata, nije bilo mjesta za nadnaravne odnose između nebeskih tijela i ljudi jer su oni kršili najosnovniji koncept fizike: kauzalnost. To znači da je, s obzirom na sve što danas znamo o svemiru i njegovim fizičkim svojstvima, nemoguće dobiti informacije o budućim događajima u ljudskom životu na temelju čitanja nebeskih tijela.”
Svoj život posvećujemo nepoznatom
Nema kvantitavnih dokaza da bi planeti i zvijezde mogli utjecati na ponašanje ljudi na Zemlji, zaključuje Gleiser. “Astrologija nije znanost već praznovjerje. Ipak, suprotstavljanje astrologiji ne znači da su znanstvenici uskogrudni ili da ne dopuštaju nove ideje. Upravo suprotno: svoj život posvećujemo nepoznatom. Ali u znanosti je važan postupak empirijske validacije.“
Kao što vidimo, riječi sveca i riječi znanstvenika vode nas do zaključka da su astrologija i posljedično prakse horoskopa rođene u predznanstveno doba kada su mašta i puko vjerovanje imali važniju ulogu od znanosti, promatranja, logika i istinska vjera.
