Živimo u vrijeme kad se pod pojmom „slobode“ podrazumjeva pravo da se čini što je koga volja. „Nitko mi ništa ne može!“, „Mogu što god poželim!“… „Nema tog zakona kojeg ću slušati!“… „Radit ću kako se meni sviđa!“...
Na žalost, često to nije samo prolazna, pubertetska faza nego kod mnogih – pravilo cijeloga života. Raditi što je mene volja, što se meni da, što se mom tijelu sviđa, što mi je lakše, što mi trenutno odgovara, što mi koristi,… a ne ono – što bi bilo bolje i za druge, i za mene i za moje bližnje, i za korist tijela i spasenje duša…
Slabi smo. Nemamo dovoljno snage, nemamo volje da se čvrsto odlučimo mijenjati. Društvo u kojem živimo se trudi da nam oslabi volju kako bi postali igračke kojima se može manipulirati. I ako dopustimo da postanemo robovi bilo čega, ako nemamo snage da se otrgnemo od bilo koje navezanosti, lako se dovodimo u situaciju da služimo osjećajima. A djelotvorna ljubav, kakvu Isus od nas traži, nema puno zajedničkog sa osjećajima. Činiti dobro često nije ugodno za tijelo i zahtjeva napor. A društvo čije je filozofija života: „uživaj dok možeš!“ nas ne potiče na trud, na napor. Naprotiv! Potiče nas da se vladamo kako nam se da ili nam se ne da. A Isus nikada nije rekao: „Idite i radite kako vam se da… kako osjećate da je za vas bolje… kako vam vaše „srce“ kaže… „
Ako prihvatimo tu uživalačku filozofiju života prema osjećajima, onda „ego“ postaje vrhovni zakon. Nema tu mjesta za Boga koji bi nam imao nešto reći. Bog je tamo negdje daleko, i nema što od nas zahtjevati.
A ako Bog nema pravo od nas ništa zahtjevati onda – mi više ne služimo Njemu nego nekom drugom. Treba li reći komu?
“AKO ME TKO VOLI – ČUVAT ĆE MOJE ZAPOVIJEDI” (Isus)
Isus kaže: „Tko me voli čuvat će moje zapovijedi!“ Gdje će ih čuvati? Na polici, u ormaru, u kutiji nekoj? Na žalost, ne čini se da su Božje zapovijedi nešto što ljudi rado – čuvaju. Pa niti na polici nekoj. No, naravno puno je važnije čuvati ih u srcu, na način da se prema njima postupa, a ne prema našim sviđanjima i prohtjevima.
Svi mi griješimo protiv Božjih zapovijedi, ali važno da ih želimo čuvati, važno je da želimo po njima pokazati Bogu da ga volimo. Priznati da je On naš Bog, a mi njegov narod.
I onda ako je Bog – Bog, a mi samo njegova stvorenja ne možemo pristati na to da naša filozofija bude ona u kojoj zapovijeda ego, a ne Bog.
Jesmo li narod Božji ili nismo? Nekad se narodom Božjim nazivao Izrael i po tom je bio prepoznatljiv među svim drugim narodima. Dok je narod slušao Boga, Bog ga je blagoslivljao. Kad se narod odmakao do Boga Bog ga je kažnjavao.
No, može li Bog i danas uništiti narod koji bi prestao biti njegov narod? Zašto ne bi mogao ako je Bog – Bog? Mogao bi. Jer je Bog. Milosrdan da, ali i pravedan.
Želimo li blagoslov Božji, kaže knjiga Ponovljenog zavjeta, onda nam je – birati život.
“Ako poslušaš zapovijedi Jahve, Boga svoga, koje ti danas dajem – ako ih poslušaš ljubeći Jahvu, Boga svoga, hodeći njegovim putovima, vršeći njegove zapovijedi, njegove zakone i njegove uredbe, živjet ćeš i razmnožit će te Jahve, Bog tvoj, i blagoslovit će te u zemlji u koju ulaziš da je zaposjedneš, ali ako se srce tvoje odvrati i ne poslušaš, nego zastraniš i budeš se klanjao drugim bogovima i njima iskazivao štovanje, ja vam danas izjavljujem da ćete zaista propasti; nećete dugo živjeti na zemlji u koju ćete, prešavši Jordan, ući da je zaposjednete. Uzimam danas za svjedoke protiv vas nebo i zemlju da pred vas stavljam: život i smrt, blagoslov i prokletstvo. Život, dakle, biraj, ljubeći Jahvu, Boga svoga, slušajući njegov glas, prianjajući uz njega, da živiš ti i tvoje potomstvo. Ta on je život tvoj, tvoj dugi vijek, da bi mirno mogao boraviti na zemlji za koju se Jahve zakle ocima tvojim Abrahamu, Izaku i Jakovu da će im je dati.” (Pnz 30,16-20)
SPLIT – “ZA ŽIVOT!”
Split je evo, svojim velikim djelom, (preko 15 000 sudionika u „Hodu za život“, 20.5.2017.) pokazao na javnosti vidljiv način da je – „za život!“ , a protiv abortusa – kojeg se pokušava proglasiti „pravom žene“, u ime „slobode“… U Zagrebu slična slika. Preko 20000 sudionika.
HOD ZA ŽIVOT
Hod za život, Split i Zagreb, 20.05.2017.
Daj Bože da se ta svijest o važnosti svakog ljudskog bića još više probudi u Splitu i u svim gradovima Lijepe Naše – Hrvatske. U odnosu s Bogom, njega ne zanima iz koje smo (Lijepe) Domovine, iz kojeg smo (lijepog) grada, iz kojeg (lijepog) sela… Njega zanima je li nam duša lijepa (u skladu s Njegovom voljom) ili se udaljila od Njega…
Ono najbolje što možemo učiniti za svoj narod, za Lijepu našu je – krenuti od sebe. I čuvati Božje zapovijedi. Tako po pitanju pete Božje zapovijedi. Tako i po pitanju svih ostalih.
M.G./magnifikat.hr
