Molim vas da objavite moje pismo.Želim postaviti nekoliko pitanja u vezi s masonima (slobodnim zidarima) i Katoličkom Crkvom. Katolička je Crkva još davno prepoznala vezu između masona i sotonizma. Bulom »Et si multa« iz 1873. godine papa Pio IX. prvi put proglašava masonstvo djelom Sotone. Papa Lav XIII. u svojoj enciklici »Praeclara gratulationis publica« iz 1894. opisuje masonstvo ovim riječima: »Pod izgovorom zaštite ljudskih prava i ponovne izgradnje društva ono napada kršćanstvo, odbacuje objavljeni nauk, odvraća od prakticiranja pobožnosti, božanskih sakramenata i svega što je sveto proglašavajući to praznovjerjem.« Prema Lavu XIII. cilj je masonerije svrgavanje čitavoga vjerskoga, političkoga i socijalnoga reda utemeljenoga na kršćanskim osnovama. Zato me zanima kakva je bila reakcija Hrvatske biskupske konferencije kad je rješenjem Ministarstva uprave Republike Hrvatske 21. rujna 1994. odobren upis Velike lože starih i prihvaćenih slobodnih zidara Hrvatske u Registar udruženja građana.
Stječe se dojam da je nakon smrti kardinala Stepinca, koji je vjernike upozoravao na protucrkvenu djelatnost masona, zavladala potpuna šutnja katoličkih medija, svećenika i biskupa o toj temi.
Moje sljedeće pitanje vezano je uz izbore. Često se naglašava da je izlazak na izbore građanska dužnost. Ove godine održani su izbori za Europski parlament. Ako se zna da je 2015. godine masonski meštar i predsjednik Savjeta Velikoga orijenta Francuske Daniel Keller u razgovoru za srbijanski dnevni list »Politiku« jasno rekao da je Europska unija masonski projekt, a veliki je meštar Velike lože Španjolske Josep Corominas u ožujku 2006. izjavio da je među europskim parlamentarcima 60 posto masona, nije li logično zaključiti da je Europski parlament institucija koju su osnovali i koju kontroliraju masoni s ciljem svrgavanja vjerskoga, političkoga i socijalnoga reda utemeljenoga na kršćanskim osnovama u državama članicama Europske unije. Ne bi li hrvatski katolici izvršili svoju građansku dužnost, ali i kršćansku moralnu dužnost kad bi pokrenuli referendumsku inicijativu za zabranu djelovanja masonskih loža u Hrvatskoj umjesto da iziđu (izlaze) na izbore za Europski parlament?
Ivan, Rijeka
ODGOVARA SVEĆENIK:
Kao što i sami vjerojatno znate, Katolička Crkva u Hrvatskoj ne može utjecati na to koga će državna tijela upisivati u Registar udruga. No ima svoje jasno stajalište o masonima i sličnim udruženjima, ali i o dužnosti vjernika katolika da izlaze na izbore, a oni – ako se sami udruže i žele referendum, to mogu i učiniti.
Ponajprije valja reći da ne stoji Vaš dojam da je »nakon smrti kardinala Stepinca, koji je vjernike upozoravao na protucrkvenu djelatnost masona, zavladala potpuna šutnja katoličkih medija, svećenika i biskupa o toj temi«. Dovoljno bi Vam bilo samo prolistati naš tjednik i druge katoličke medije, pa i djela koja su o masonima objavili različiti nakladnici u Hrvatskoj, a naš ih tjednik prikazao poput – da izdvojimo samo jedan primjer – knjige »Otkrivena tajna masona« iz 2011. godine.
No ostavimo po strani Vaše mišljenje o (ne)činjenju te se vratimo meritumu Vašega pitanja: Kakav je odnos Katoličke Crkve prema masonima? Kako je prostor naše rubrike ograničen, potičemo Vas da primjerice pročitate članak »Kanon 1374. i stav Katoličke Crkve prema masonima« dr. fra Jure Brkana u »Crkvi u svijetu« iz 2002. koji već u sažetku ističe da »slobodne zidare ili, kako se običaje reći, masone, Zakonik kanonskoga prava za Latinsku crkvu iz 1983. godine u kan. 1374. nije poimence spomenuo«, ali upozorava: »Zakonik iz 1983. naime govori općenito da treba kazniti pravednom kaznom onoga katolika koji bi se upisao u društvo koje rovari protiv Crkve, a onoga tko bi ga promicao ili vodio, interdiktom. Takav stav Katoličke crkve nije protiv vjerske slobode; ona ima pravo donositi zakone za svoje vjernike. Općenito izražavanje crkvenog zakonodavca različito je od propisa Zakonika iz 1917. kan. 2335. i njegovih izvora. Samo dan prije stupanja na snagu Zakonika iz 1983. Kongregacija za nauk vjere 26. studenoga 1983. očitovala se posebnim dokumentom, Quaesitum est, te izjavila da je nauk masonskih ‘društava nepomirljiv s crkvenim naukom, da ostaje neizmijenjen negativni stav Crkve u pogledu masonskih društava’, te da katolici koji se upišu u masonska društva teško griješe, tako da ih se ne smije pripustiti na svetu pričest. U očitovanju Quaesitum est izričito se spominje očitovanje Kongregacije od 17. veljače 1981., što je jedan od izvora za kan. 1374.« U svom članku dr. Brkan ističe: »Iako Crkva nije izričito odredila kaznu izopćenja ipso facto za katolika koji bi se učlanio u neko masonsko društvo, ipak se može reći da katolika koji bi tvrdokorno i uporno pristajao uz masonski nauk, crkveni poglavar može kazniti crkvenim kaznama, pa u krajnjem slučaju i izopćenjem (excommunicatio). Katolik ne smije biti upisan u masonsko društvo niti bilo koje društvo koje rovari protiv Crkve.«
Objašnjavajući važnost izjave »Quaesitum est« Kongregacije za nauk vjere, dr. Brkan ističe da ona »određuje da svoje stavove o masonskim društvima ne daju mjesne crkvene vlasti, tj. očitovanje, odnosno proglašenje (declaratio) Kongregacije iz ‘Quaesitum est’ ne smiju ukidati, mijenjati ili nadopunjavati, crkvene vlasti ispod Svete Stolice«. »Takvim stavom, Katolička crkva ne prekida dijalog ni s masonima, ali se ne može odreći vjerske činjenice da je ona s Kristom i u Kristu jedincata i jedinstvena uza sve pogreške i nedostatke nekih njezinih članova. Istini za volju, slobodni zidari također posjeduju ‘svoju istinu’ i s njima je potrebno voditi dijalog, posebno o humanitarnoj zauzetosti i dobrotvornosti; no iako se i u masonskom nauku nalaze tragovi i znakovi ‘dobra’, njihov relativizam, nijekanje objektivne spoznaje istine, deistički tip vjere, njihov ‘Graditelj Svemira’ nije osobno biće u smislu osobnog Boga kojemu se katolik obraća kao Stvoritelju i Ocu. Posebno je nepomirljiv nauk nekih masona za koje je Isus samo jedan od proroka, ne Božji sin i pravi Bog i jedina nada svijeta«, što nam jasno govori o stajalištu Katoličke Crkve o neprihvatljivosti masonskoga učenja.
