Urednik Žive zajednice (večernji list) dr. Adolf Polegubić razgovarao je s Claudijom Stahl, autoricom knjige na njemačkom jeziku "Alojzije Stepinac – die Biografie".
Dr. Stahl sutkinja je na Upravnom sudu u Cottbusu u Njemačkoj. Katolkinja je, rođena u Hamburgu, a za sebe kaže da obiteljski nije povezana s Hrvatskom.
Ono što ju je potaknulo na pisanje opsežnog životopisa o našem blaženiku svakako su "mnoge neistine i netočna mišljenja o životu i djelovanju nadbiskupa Stepinca i to primjerice da je bio ratni zločinac, nacistički kolaborator ili fanatik. U međuvremenu su na hrvatskom jeziku objavljeni najvažniji izvori o njemu. Međutim, na njemačkom jeziku nedostajao je aktualni biografski prikaz koji objedinjuje sve te izvore".
Dr. Stahl izrazila je nadu da će njezina knjiga "omogućiti pravednu raspravu temeljenu na pouzdanim činjenicama".
Djelo je napisano na osnovi autentičnih izvora, no ono što plijeni pozornost svakako jest autoričino istraživanje o bl. Stepincu u arhivima njemačkih (nad)biskupija: Berlin, Freiburg, München i Speyer, kao i Povijesnog arhiva radija SWR (Südwestrundfunk) iz Stuttgarta i Političkog arhiva službe vanjskih poslova iz Berlina.
"Izvori prikazuju kako se sudbina kardinala Stepinca u mladoj Saveznoj Republici Njemačkoj 1950-ih godina pomno pratila. On je kod nas bio poznata osoba. Njemačko veleposlanstvo u Beogradu redovito je izvještavalo Službu vanjskih poslova SR Njemačke o njemu. Neki Nijemci toliko su bili fascinirani Stepincem da su ga potajno čak i u avanturističkim okolnostima posjećivali u njegovu zatočeništvu. Potom bi slali izvješća svojih iskustava njemačkim biskupima. Jedan od Stepinčevih liječnika, koji je tijekom njegova zatočeništva medicinski skrbio o njemu, također je bio iz Freiburga. U tada podijeljenoj Berlinskoj biskupiji zatočeni zagrebački nadbiskup, koji je teško patio, izazivao je posebnu pozornost", rekla je dr. Stahl.
Bl. Stepinac i danas privlači i oduševljava. Njegov je život "moderna priča o svecu. Pomagao je potrebitima i progonjenima bez obzira na njihovu religiju, podrijetlo ili rasu. Posebice je bio uz najslabije. Neustrašivo je svjedočio svoju vjeru s velikom jednostavnošću, kroz osobnu patnju i u solidarnosti sa svim supatnicima. Kada je 1946. godine obilježen kao zločinac i isključen iz javnosti, bio je osuđen na šutnju te je izgubio svoju moć javnog djelovanja. Približno pola vremena svoje biskupske službe, što je ipak 13 godina, proveo je u zatvoru i zatočeništvu. Mogao je emigrirati na Zapad, ali on je htio ostati sa svojim vjernicima, čak i kada je već bio smrtno bolestan. Što je bio nemoćniji, to su više ljudi bili okrenuti prema njemu. To je još i danas tajna njegove privlačnosti. Crkva u Njemačkoj također bi trebala čuvati spomen na to veliko svjedočanstvo", naglasila je dr. Stahl, napomenuvši kako joj je bl. Stepinac krizmani zaštitnik: "Iskusila sam njegov zagovor i zahvalna sam mu za toliko toga".
Izvor teksta u cijelosti je preuzet sa mojahrvatska.vecernji.hr.
