Bilo je to prije 80-ak godina, kada je kao 20-godišnja djevojka iz prigradskog Dikla u zadarski Kampo Kaštelo, gdje se nalazi ova crkvica, jednom mjesečno donosila mlijeko svojim kupcima u gradu. Svaki put odlazila je na ispovijed i misu kod jednog oca kapucina koji je bio drugačiji od svih ostalih, piše zadarski.hr.
- Lepold Mandić bio je poseban. Divan ispovjednik. Po cijeli dan sjedio je u crkvici na svom mjestu, ovdje uz kapelicu, i čekao vjernike da dođu na ispovijed. Ujutro i navečer, cijeli dan, za njega vrijeme ispovijedi nije bilo ograničeno. Kroz ispovijed vas je uvijek pozorno slušao, iskreno vodio, cijeli Zadar ga je po tome znao.
Nema danas više takvih ispovjednika ni propovjednika, nikad na njegovom oltaru nije bilo politike. Samo čovjek. Uživali smo ga slušati, ja sam dolazila barem jednom mjesečno, svaki put kad bi donosila mlijeko u grad - priča nam ispred crkve gospođa Mara.
Iako je noge ne služe najbolje, Leopoldov ponovni dolazak u Zadar u svojoj stotoj godini nikako nije htjela propustiti.
- Sada, dok je njegov sarkofag prolazio uz mene, vidim ga kao da je živ. Kao onda dok je sjedio u crkvi na svom mjestu i čekao. Vesela sam što ga ponovno vidim, rekla sam mu maloprije: moj Leopolde, evo ti mene opet - govori nam radosno Mara koju je život nakon Drugog svjetskog rata doveo u grad i to, pazite sad, u Ulicu Leopolda Mandića gdje živi zadnjih 50 godina.
Ta se ulica nalazi neposredno uz crkvicu Gospe od zdravlja, a Mara i njezin pokojni suprug pravoslavne vjere najljepši su primjer onoga što je sveti Leopold zagovarao cijeli svoj život: jedinstva svih kršćana.
