Majka ljubi svoje dijete, svoju djecu, jednim posebnim darom ljubavi. Po rođenju svakog djeteta majčina ljubav raste, jača, nadilazi granice i nevolje koje se pojave u životu. Jača je od svake bolesti koja može zadesiti njeno dijete, od svake stranputice kojom može kročiti noga njenog djeteta. Može ponijeti neizrecive patnje koje se ponekad otkriju kao biserne kaplje na njenim obrazima. Majčina ljubav se ne troši, nema roka trajanja, pa i kada djeca poodrastu i već sami imaju svoju djecu, ljubav postojano živi i gleda iz prikrajka kada treba priskočiti. Dodati životu svog djeteta zagrljaj i utjehu. Majčina ljubav je tek komadić zrcala one neizmjerne Božje ljubavi kojom Stvoritelj ljubi svakog čovjeka. I otuda njena snaga i postojanost.
Sveti Pavao govori da je ljubav velikodušna, strpljiva, da ne traži svoje, sve vjeruje, sve podnosi, svemu se nada, sve pokriva…
Nisu li to sve karakteristike majčinske ljubavi kroz odgoj i odrastanje djece? Koliko je puta ljubav bila strpljiva, koliko puta ljubav ima povjerenja, koliko se puta nada i vjeruje? Koliko je puta iz ljubavi trebalo i trpjeti, podnijeti, strahovati, žrtvovati mnogo toga…?
Najljepše je kada naše srce ostane čisto u ljubavi, kada možemo reći: „Da, naša ljubav ne traži svoje.“ – u smislu one mudre izreke „da naša djeca nisu naša djeca“. Da njihovi životi pripadaju njima i Bogu.
Ljepota i odgovornost majčinstva temeljno su odredile moj život, dale mu smisao. Uz sve što sam radila u životu, najljepši mi je i najuzvišeniji dar majčinstva u kojem sam otvorila nebo nad životima mojih sinova i moje kćeri, da zagledani u nebo mogu živjeti otvorena srca i s povjerenjem u Boga i čovjeka.
Poznate su mi sve poteškoće kroz koje prolazi žena u svome životu, poteškoće majčinstva, poteškoće odabira između udovoljavanja sebi i žrtvovanja. Poznati su mi vapaji u nebo za majčinstvom, a na žalost nekad i protiv njega. Kriza duhovnog u čovjeku i iskrivljavanje temeljne istine o čovjeku ozbiljno će ugroziti smisao ljudskog postojanja. No vjerujem i nadam se, unatoč svemu živjet će i nadživjeti ljubav majčinog srca. I zato:
Blago majkama jer mogu otvoriti nebo nad domom u kojem žive sa svojom obitelji.
Blago majkama jer mogu otvoriti nebo u srcima svoje djece, da osjete sigurnost i ljubav i od onoga tko ih je pozvao u život, od svoga Stvoritelja.
Blago majkama jer mogu upraviti pogled svoje djece od tame ovoga svijeta prema svjetlu.
Blago majkama jer mogu u očima svoje djece pokazati i posvjedočiti ljubav i kad se čini da više nema prave ljubavi.
Blago majkama jer mogu hrabriti svoju djecu i unositi nadu u njihove živote da je dobro biti čovjek i živjeti na ovoj zemlji.
Blago majkama jer mogu svojoj djeci dati osjećaj za prave vrijednosti, da se ne zadržavaju na površnim i nevažnim stvarima u životu – da ne pristaju na to da je i sam čovjek 'potrošna roba' i da vrijedi samo ako je ekonomski iskoristiv.
Blago majkama koje se znaju zaustaviti i promatrati svoje dijete, prepoznati njegove radosti i tuge, koje ga mogu zagrliti i kada nije bilo dobro.
Blago majkama koje imaju hrabrosti suprotstaviti se navali modernizma i umjesto iphone-a i Facebook-a u ruke svoga djeteta staviti ranjenog ptića da ga miluju i njeguju.
Blago majkama kad znaju primjerom pokazati da i same bez kompromisa žive za Božje vrijednosti i kad znaju biti zahtjevne prema svojoj djeci.
Blago majkama kada otvaraju nebo nad svojim domom i svojom ljubavlju podržavaju oca svoga djeteta jer dijete je sposobno normalno odrastati jedino u sigurnosti cjelovite obitelji.
I blago svima kojima je smisao života biti u službi ljubavi,
svima koji su otvorili svoje srce prema nebu,
svima koji razumiju da ga ne možemo posjedovati ovdje na zemlji,
svima koji za njim čeznu,
svima koji mole da nam bude darovano,
da se nastani u našim srcima,
u našim međuljudskim odnosima.
Neka nebo grije, tješi i hrabri svaku majku ovdje i na cijelom svijetu.
