– Po prirodi sam uvijek bio živ. Volio sam putovati, vodila me radoznalost. Bio sam zanešeni rodoljub, vjernik, ali ljut na Boga. Međutim nakon nesreće osjetio sam neobjašnjiv mir, sretan što sam ostao živ. Govorio sam sam sebi ‘Bože ako me ti zoveš, ja ću prihvatiti poziv i otići u Afriku, ali ako nije to tvoja volja, izbij mi je iz glave, priča fra Stojan, koji danas živi u redovništvu u samostanu Majke od Milosti na Visovcu, za Šibenski portal.
S vremenom je bio sve sigurniji da je riječ o Božjem pozivu. Obratio je splitskom provincijalatu i priključio im se, sa željom da ode u Afriku. To se i ostvarilo, nakon šest godina svećenstva. Njegova misija bila je smještena na dvije tisuće metara nadmorske visine, a onda je 1994. godine buknuo rat između dvaju plemena, na granici Burundija i Ruande.
– Predao sam se Bogu i nisam se bojao. Svi su govorili da trebamo otići, ali meni to nije padalo na pamet. Osjećao sam da moram još ostati. Talijanski volonteri priključili su se našoj misiji, a oko nas su se događale pljačke, zlostavljanja i sva najgora ljudska nedjela, kaže fratar.
Pet godina borio se da misija ostane na životu. Iako nikad nije bila napadnuta, zatražio je od tamošnjeg generala vojsku u zaštitu. Sudbina ga je nakratko vratila u mladost. Naime, za vrijeme studija u Zagrebu je upoznao Afrikanca, i nije ni u snovima mogao znati da će taj čovjek jednog dana postati kralj na teritoriju njegove misije.
– Kada mu je otac ubijen, on je okrunjen, a toliko smo se sprijateljili da je sinu dao ime Toni, a kćeri Nada. Naposljetku je i on ubijen, ali pomogao mi je toliko da ću ga se do kraja života s radošću sjećati. Uspio sam spasiti glavu i pobjeći prema Italiji 2. kolovoza 1999. godine, u trenutku kada je cijela naša misija opljačkana i kidnapirana, sjeća se fra Stojan.
Unatoč nevoljama koje su zadesile misiju, ona je ipak opstala. Svi misionari okupili su se u jednu skupinu, osnovali odgojne škole u zajednici i do danas otvaraju župe i grade crkve na mjestima gdje još uvijek mir ne postoji. Fra Damjanović, pak, svoj je mir pronašao na Visovcu gdje i danas živi služeći Bogu i baveći se uzgojem bilja, voća i brinući se o pticama.
